Tužilaštvo BiH je 30. oktobra ove godine donijelo naredbu o nesprovođenju istrage protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, koji su bili osumnjičeni za napad na ustavni poredak. Tužioci su zaključili da nema dovoljno dokaza da su njih trojica u dogovoru počinili ovo krivično djelo niti da su zakoni o poništavanju nadležnosti državnih institucija proizveli posljedice.
Ali bivši savjetnik glavnog državnog tužioca i magistar kriminalistike Ramiz Huremagić, koji je za Detektor analizirao naredbu o obustavi istrage, smatra da su tužioci zanemarili činjenicu da je i pokušaj napada na ustavni poredak krivično djelo.
“Jer da nije tako, odnosno da oni koji čine svoje uspiju i u posljedicama samog djela, odnosno da promijene ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili svrgnu njene najviše institucije, postavlja se opravdano pitanje da li bi onda uopće postojali mehanizmi i institucije koji bi mogli voditi krivično gonjenje i sudsko procesuiranje tog krivičnog djela”, smatra on.
Tužilaštvo BiH je krajem februara 2025. godine pokrenulo istragu nakon što je 26. februara u Banjoj Luci, na mitingu ispred Narodne skupštine Republike Srpske, Milorad Dodik podstrekavao predsjednika Vlade Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića na svrgavanje najviših institucija u BiH, kada je izjavio da će Republika Srpska donijeti zakone kojim se zabranjuje djelovanje Suda i Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).
Sve ovo je isto ponovio istog dana za govornicom Narodne skupštine.
Višković je 26. februara, kao predsjednik Vlade, podnio zahtjev za sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine te predložio dnevni red i prijedloge zakona – Zakona o VSTV-u Republike Srpske, Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakona o dopuni Krivičnog zakonika RS-a, a potom je Stevandić, kao predsjednik Narodne skupštine, sazvao kolegij i ove zakone uvrstio u tačke dnevnog reda te zatim sazvao hitnu sjednicu, koja je održana 27. februara.
Ovi zakoni usvojeni su nakon što je Državni sud izrekao presudu Dodiku zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u BiH, kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obnašanja funkcije predsjednika RS-a.
Tužilaštvo BiH je kasnije proširilo svoju istragu nakon niza događaja koji su izazvali jednu od najvećih kriza u BiH poslije rata u kojima su Dodik, Višković i Stevandić izbjegavali i spriječili privođenje koje su pokušavale državne policijske agencije. Ali krajem oktobra 2025. godine Tužilaštvo BiH je odlučilo da obustavi istragu, uz objašnjenje da nisu mogli utvrditi umišljaj trojice osumnjičenih te da usvojeni zakoni nisu stvorili posljedice niti ugrozili sigurnost i pravni sistem BiH.
Milorad Dodik nakon ukidanja pritvora na skupu u Bratuncu. Foto: Detektor
U odluci koja je objavljena na stranici Tužilaštva BiH, tužioci objašnjavaju da u radnjama izvršenja koje su osumnjičeni poduzeli nisu ostvarene radnje izvršenje krivičnog djela “napad na ustavni poredak”. Tužilaštvo smatra nespornim da su zakoni u RS-u donijeti, ali tvrdi da ih je Ustavni sud proglasio neustavnim pa time smatraju i da su otklonjene štetne posljedice po suverenitet Bosne i Hercegovine koje bi oni proizveli u svojoj eventualnoj primjeni.
Magistar kriminologije i krivičnog pravosuđa Ramiz Huremagić smatra da su tužioci zanemarili nekoliko važnih činjenica u donošenju svojih odluka.
“Ovakvom formulacijom, Tužilaštvo direktno potvrđuje postojanje štetnih posljedica uprkos odluci Ustavnog suda, jer koristi formulaciju ‘otklonjene štetne posljedice’, što primjena ovih zakona svakako jeste”, dodaje Huremagić.
On napominje da su zakoni ostali na snazi u entitetu još dugo nakon same odluke Ustavnog suda, koju osumnjičeni nikad nisu prihvatili kao mjerodavnu i obavezujuću, već naprotiv, višestruko su je osporavali i izjavljivali da ne priznaju odluke Ustavnog suda BiH.
Huremagić primjećuje da Državno tužilaštvo niti jednom riječju ne spominje djelovanje osumnjičenih prije i nakon donošenja spornih zakona – nema spomena svih prijetnji koje su osumnjičeni, a naročito Dodik, upućivali prema svima onima koji su trebali provoditi zakone BiH na teritoriji RS-a.
“Prva je otvorena naredba odnosno prijetnja uposlenicima državnih institucija s područja RS-a da napuste te institucije i prestanu s radom u njima, što je očiti ‘pokušaj’ rušenja i onemogućavanja rada, odnosno svrgavanja tih državnih institucija. Druga situacija je nepoštivanje odluka Tužilaštva i Suda BiH od strane osumnjičenih u pogledu odazivanja na pozive za saslušanje u svojstvu osumnjičenog, a nakon toga i onemogućavanje prinudnog privođenja na temelju valjanih naredbi Tužilaštva i Suda BiH, uključujući i rješenje o raspisivanju potjernice, odnosno naloga za hapšenje”, pojašnjava Huremagić.
U odluci koju je objavilo Tužilaštvo, ne spominje se prekid rada u terenskom uredu SIPA-e u Banjoj Luci nakon prijetnji Dodika niti pokušaj njegovog privođenja u Istočnom Sarajevu kada su naoružani entitetski policajci spriječili provođenje naredbe samog Državnog tužilaštva odnosno Suda BiH o privođenju Dodika.
Za Huremagića je naročito zastrašujuće i zabrinjavajuće da se u sprečavanju rada državnih organa neposredno koristila oružana sila, odnosno policija RS-a je u potpunosti stavljena u funkciju čuvanja osumnjičenih i sprečavanja njihovog hapšenja, što je direktno obilježje krivičnog djela “napad na ustavni poredak”, ali i čitav niz drugih krivičnih djela iz krivičnih zakona Republike Srpske i BiH koja se odnose na zloupotrebu ovlaštenih službenih lica MUP-a RS-a, odnosno na zloupotrebu njihovih ovlaštenja od strane rukovodećih ljudi policije.
Dodikovo osiguranje nakon pokušaja privođenja. Foto: Detektor
Najeklatantniji primjer ovakvog ponašanja je onemogućavanje ovlaštenih službenih lica Državne agencije za istrage i zaštitu u izvršenju svojih ovlaštenja, postupajući po naredbama Suda i Tužilaštva BiH, ispred objekta Administrativnog centra Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu, gdje je prema njima upotrijebljena policija RS-a, odnosno brojne naoružane jedinice redovne i posebne namjene iz sastava MUP-a RS-a.
U aprilu ove godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) potvrdila je pokušaj hapšenja Dodika u Istočnom Sarajevu.
Huremagić kaže da Tužilaštvo u naredbi o obustavi istrage niti jednom riječju ne tretira ove događaje kao direktne posljedice postupanja osumnjičenih, unatoč tome što su ovakva ponašanja osumnjičenih doprinijela ozbiljnom narušavanju sigurnosne situacije u BiH, osjećaju straha i nesigurnosti kod velike većine građana zemlje te ozbiljnim problemima u funkcioniranju državnih institucija, od čega je najozbiljniji slučaj ponašanje i radnje direktora SIPA-e, koji je ovu agenciju doveo u stanje potpune obezglavljenosti, odnosno bez ovlaštenih lica za rukovođenje agencijom i donošenje odluka.
Tužilaštvo je nakon usvajanja zakona pokrenulo istragu, ali su Dodik, Višković i Stevandić odbili da se pojave na saslušanju zbog rušenja državnog poretka. Zbog toga je Tužilaštvo dalo nalog za njihovo dovođenje na saslušanje, a mjesecima su trajali pokušaji da budu privedeni.
Zbog cijelog slučaja, Sud BiH je ovoj trojki odredio jednomjesečni pritvor i raspisao potjernicu za njima.
Tužilaštvo u naredbi čini nespornim pravno mišljenje iz odluke Ustavnog suda da sporni pravni akti nisu bili usklađeni sa Ustavom BiH, ali da “nije dovedeno u pitanje načelo pravilnog administriranja pravde, na koji način su spriječene štetne posljedice, očuvana pravna sigurnost i nastavljeno je nesmetano funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine”.
U svojoj odluci Tužilaštvo BiH navodi da su iskaze šest svjedoka uzeli kao relevantne i da niko od njih nije potvrdio postojanje dogovora i namjere.
“Iz izjava navedenih svjedoka proizilazi da su svjedoci bez prethodnog dogovora postupali u okviru svojih zakonskih ovlaštenja koja imaju po funkcijama koje obavljaju”, zaključili su tužioci.
Iskazu jednog svjedoka koji je “pomenuo određene dogovore koji su prethodili izglasavanju spornih zakona”, tužioci nisu poklonili vjeru jer “nije potkrijepljen nijednim drugim dokazom” i nije se slagao sa iskazima drugih saslušanih svjedoka, članova Vlade Republike Srpske.
Među dokazima koje su tužioci nabrojali da su koristili tokom istrage ne navode se izjave trojice osumnjičenih u medijima i na javnim skupovima, gdje je posebno Milorad Dodik mjesecima ponavljao kako će zabraniti državnim institucijama djelovanje u Republici Srpskoj i, ako bude trebalo, pokrenuti proces otcjepljenja entiteta od države.
Tužioci su utvrdili da samo donošenje zakona ne predstavlja krivično djelo, čak i kada se proglase neustavnim. Za postojanje krivičnog djela “napad na ustavni poredak”, objašnjava se u odluci, potreban je umišljaj. U jednom dijelu odluke tužioci ističu da su “vlasti Republike Srpske simbolično stavili van snage navedene zakone donošenjem Zakona o prestanku važenja zakona”.
“Iz svega navedenog izvodi se logičan zaključak da dokazi koje je ovo tužilaštvo prikupilo u toku istrage, a posebno imajući u vidu iskaze svjedoka koji su imali aktivnu ulogu u donošenju neustavnih zakona, ne ukazuje na postojanje plana, dogovora ili organizovane namjere da se ruši Ustavni poredak Bosne i Hercegovine”, navodi se u odluci donesenoj sedam dana nakon što su “simbolično” stavljeni van snage neustavni zakoni i dan nakon što su SAD ukinule sankcije Dodiku i nizu drugih zvaničnika Republike Srpske.
Tužilaštvo BiH tumačilo je Krivični zakon na način da bi izvršenje napada na ustavni poredak uvijek podrazumijevalo upotrebu sile ili prijetnju upotrebom sile ili na drugu protivpravnost. Oni razmatraju šta je zaštićeno u definisanju napada na ustavni poredak pa zaključuju da je to ustavno uređenje BiH i najviši državni organi koji bi mogli biti ugroženi napadom na poredak ili državne institucije. Zaključuju da posljedica djela nije izričito navedena, ali da bi ona morala biti ugrožavanje ustavnog poretka, odnosno stvaranje opasnosti za ustavni poredak.
“Uzevši u obzir bitna obilježja krivičnog djela, iz istog proizilazi da krivično djelo vrši samo onaj koji upotrijebi silu ili prijetnju da će upotrijebiti silu ili na drugi protivpravan način, gdje se pri tome prijetnja u krivičnom smislu ima cijeniti prema stvarnoj mogućnosti da će ona biti realizovana, pri tome ‘na drugi način’ se ima tumačiti samo u rasponu upotrebe sile ili prijetnje upotrebom sile, što u konkretnom slučaju, donošenjem zakona, odnosno pravnog propisa se ne može tumačiti kao prijetnja upotrebom sile”, zaključili su tužioci.
Krivičnu odgovornost tužioci bi vidjeli ako bi pronašli dokaze da su osumnjičeni bili dio organizovanog plana rušenja ustavnog poretka, što oni nisu mogli pronaći kod Dodika, Viškovića i Stevandića.
“Međutim, i da su ove radnje preduzeli i sami osumnjičeni, kao što je preduzeo Milorad Dodik, donošenje zakona predstavlja ustavnu funkciju zakonodavne i izvršne vlasti entiteta. Radnja predlaganja, uvrštavanja na dnevni red, izglasavanja i proglašenja zakona samo po sebi ne predstavlja krivično djelo, čak ako je taj zakon kasnije ocijenjen neustavnim, niti su na strani osumnjičenih pronađeni dokazi za postojanje umišljaja, niti namjere rušenja ustavnog poretka BiH”, zaključili su tužioci.
Huremagić navodi da je samim činom donošenja ovih zakona u NSRS-u pokušano da se promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine, čime je krivično djelo izvršeno. On smatra da Krivični zakon podrazumijeva da ne bi bilo ni moguće procesuiranje u slučaju da uspije napad na ustavni poredak.
Tokom istrage tužioci su saslušali ukupno 18 svjedoka, ali Huremagić smatra da nisu u obzir uzete sve okolnosti.
“S obzirom da se ovdje radi o poslanicima u Narodnoj skupštini RS-a, potpuno je pogrešno pridavati vjeru njihovim iskazima jer poslanici iz vladajuće koalicije ne rade apsolutno ništa što nije naređeno od strane Milorada Dodika. Bezbrojni javni istupi, medijske objave i javno praćenje sjednica NSRS-a to u potpunosti dokazaju, te se stoga ovi svjedoci ne trebaju i ne smiju smatrati kredibilnim”, smatra Huremagić.
Dodaje da, kad se pogleda vremenski raspon u kojem su ovi zakoni donijeti u NSRS-u, dva dana za cijelu proceduru, apsolutno je vidljivo da su radni materijali bili pripravljeni ranije i spremni za hitnu proceduru. Što opet indicira da se ništa nije desilo spontano i na redovan način.
U naredbi o obustavi istrage se navodi da donošenje neustavnog zakona, pa čak i ako je namjerno politički motivisan, ne stvara automatski krivičnu odgovornost, jer krivična odgovornost traži i individualnu odgovornost u smislu postojanja namjere i postojanja protivpravnosti.
Prema Huremagiću, ovakav stav, na temelju kojeg se donosi odluka o obustavi istrage, u potpunosti je neprihvatljiv jer se notorne činjenice potpuno pogrešno tumače. Nesporno je da je Narodna skupština donijela protivpravne – neustavne zakone kojima se zadire u ustavni poredak BiH.
Prema njemu, ova naredba o obustavi istrage nije utemeljena na zakonu, a zasnovana je na pogrešnoj primjeni zakonskih propisa i pogrešnom tumačenju činjenica.
Komunikolog Mladen Bubonjić vjeruje da u zarobljenoj državi poput BiH donošenje pravosudnih odluka nije uvijek potpuno stvar prava.
“Teško je reći šta se iza toga krije, da li su u pitanju politički dogovori ili ima i drugih zakulisnih radnji, to je teško pretpostaviti. Da li je to u kontekstu nekih dogovora koji su se već desili ili zbog čega je došlo do povlačenja sankcija”, kaže Bubonjić.
Sredinom jula, prvo Dodik, a zatim i Višković i Stevandić, dobrovoljno su se javili u Tužilaštvo BiH radi saslušanja, nakon čega im je ukinuta mjera pritvora, a određena mjera obaveznog povremenog javljanja nadležnim policijskim stanicama.
Tokom oktobra, nakon višemjesečne političke krize u BiH, Narodna skupština je usvojila Prijedlog zakona o prestanku važenja zakona, čime su po hitnom postupku poništeni ranije doneseni zakoni koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.
Obustavljanje istrage dolazi i nakon odluke administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa da Dodiku i njegovim saradnicima ukine sankcije, koje su im godinama uvođene zbog nedemokratskih poteza koje je vlast u RS-u povlačila.
Iz američkog State Departmenta tada je za Detektor saopćeno da su sankcije ukinute zbog konstruktivnih poteza koje je NSRS napravila tokom jeseni 2025. godine, kada je povukla zakone koje je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim.
Advokat Goran Bubić, koji je zastupao Dodika, Stevandića i Viškovića, nije odgovorio na poziv novinara Detektora.
