Dušan Marić rekao je da je bio u obezbjeđenju Ivanovića, koji je bio komandant bataljona. Naveo je da su prvo bili smješteni u Brusni, gdje je nekoliko predstavnika Bošnjaka iz Šuljaka dolazilo da razgovara s Ivanovićem.
“Tu smo bili do kraja aprila. Onda smo otišli na kotu Okolišta, bilo je naređenje da se zaposjedne kota Preljuća”, kazao je Marić.
Nakon što su zauzeli položaje, prema njegovim riječima, naredna dva-tri mjeseca često je bilo borbi. Naveo je da je iz bataljona poginulo 25 do 30 boraca, te da su mnogi ranjeni. Rekao je da su pripadnici Armije jedne prilike zauzeli njihove položaje i da su uzeli Ivanovićev automobil, kao i druge stvari.
Marić je rekao da je s položaja Foča bila udaljena oko 25 kilometara i da su u komandu išli samo ponekad.
“Bio je težak i opasan put, prolazilo se kroz Jošanicu, znate kakav je masakr tamo bio… bilo je zasjeda, postavljali su nam mine”, kazao je svjedok.
Ispričao je kako bi nakon sastanka otišli na sat-dva do kuća da se okupaju, a potom se vraćali na Preljuću. Rekao je da bi Ivanovića odvezao do njegovog brata.
Marić je na pitanja branioca Slaviše Prodanovića kazao da Ivanović nije imao kancelariju u Foči. Rekao je da je s optuženim bio na Preljući dok nije ranjen 22. avgusta.
Na pitanja tužioca Adisa Nuspahića, svjedok je kazao da su na Preljući spavali u šatoru on, Ivanović i još jedan pripadnik obezbjeđenja. Složio se da Foča nije veliki grad i da nisu velike udaljenosti između lokacija na kojima su se kretali.
Ivanović je optužen da je, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, počinio zločin protiv čovječnosti u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno bošnjačko stanovništvo u Foči. Na teret mu je stavljeno da je 1992. godine u više navrata silovao ženu bošnjačke nacionalnosti.
Odbrana je u spis uložila nekoliko materijalnih dokaza, među kojima fotografije iz stana u kojem je bila svjedokinja A-1. Branilac je rekao da želi pokazati da sa tog mjesta nije mogla vidjeti dešavanja na mostu o kojima je govorila. Tužilac je prigovorio na relevantnost, navodeći da svjedokinja nije kazala da je gledala s prozora stana.
Prodanović je u spis uložio uvjerenje da se A-1 priznaje status logoraša do 3. avgusta, a da je ona rekla da je izašla iz Foče krajem juna. Dokaz Odbrane je i skica stana, rješenje da je Ivanović u njega uselio 1994. i da se on nalazi na prvom, a ne trećem spratu, kao što je posvjedočila A-1.
Kod dokaza replike, tužilac je uložio izjavu A-1 na engleskom jeziku koju je svjedokinja potpisala i dopis iz Haškog tribunala da ne posjeduju potpisan prevod. Branilac je naveo da postoji napomena prevodioca da je svjedokinji pročitan prevod.
Završne riječi zakazane su za 31. oktobra.
