Odbrana je kazala da Državno tužilaštvo nije dokazalo navode iz optužnice, te se u završnoj riječi osvrnula na iskaze svjedoka, kao i na nalaz i mišljenje vještaka vojne struke.
Duraković se tereti, u svojstvu komandanta 43. drinske brigade Armije BiH, da nije preduzeo mjere da kazni počinioce nakon što su pripadnici brigade 14. februara 1993. napali položaje Vojske Republike Srpske (VRS) na lokalitetu Pisanica i selo Šapići, u kojem nije bilo vojnih ciljeva. Prema navodima izmijenjene optužnice, u Šapićima je ubijen jedan civil srpske nacionalnosti te zapaljene dvije kuće.
Durakovićev advokat Denis Ajkić u završnoj riječi je kazao kako Odbrana smatra da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da je Darinka Pijević stradala tokom akcije 14. februara 1993. godine u Šapićima, da je stradanje bilo nasilno, kao ni da je namjerno lišena života jer je bila civil.
“Vještak [medicinske struke] nije utvrdio da je smrt nastala nasilno”, rekao je Ajkić i dodao da Tužilaštvo nije dalje pružilo dokaze da se radilo o nasilnoj smrti.
Osvrnuo se i na niz materijalnih dokaza, među kojima i izvod iz matične knjige umrlih za Pijević, gdje se navodi da je smrt nastupila 14. februara 1993. u ponoć, te dodao da tada nije bilo borbenih dejstava.
“Niti jedan svjedok nije očevidac nasilnog stradanja ovog civila”, rekao je Ajkić.
Dodao je da neki svjedoci pripadnici VRS-a su naveli da nisu vidjeli stradanje Pijević, dok su neki pripadnici Armije BiH, također svjedoci, kazali da nemaju bilo kakva saznanja o njenom stradanju.
Odbrana je navela da eventualno stradanje civila između dvije vojske tokom akcije ne predstavlja nužno ratni zločin.
Advokat Ajkić je pojasnio da je 14. februara 1993. godine izvođena vojna akcija na širem području Čajniča na položaje VRS-a, samim tim i oko Šapića, o čemu je govorilo više svjedoka.
Svjedoci pripadnici Armije BiH su, prema Odbrani, govorili o borbenim dejstvima u rejonu Pisanice, stradanju i ranjavanju suboraca, te da nisu imali doticaja sa srpskim civilima.
Ajkić je kazao i da niko od svjedoka nije vidio ko je zapalio kuće Rajka i Miloša Pijevića te dodao da tokom borbi kakve su se odvijale na tom području, često se dešava da se ošteti imovina, ali da takvo oštećenje ne predstavlja ratni zločin.
Prema Odbrani, neki svjedoci su kazali da nisu imali zadatak da izvrše napad na civilno mjesto, niti su imali dodir s civilima. Ajkić je napomenuo i da su vojni ciljevi bili vojni objekti VRS-a na području Čajniča te dodao da je utvrđeno da su položaji VRS-a bili, između ostalog, u ili uz same Šapiće.
Odbrana je kroz detaljnu analizu prigovorila na nalaz i mišljenje vještaka vojne struke Martina Frančeševića.
“Vještak ne isključuje mogućnost da su u napadu na Šapiće učestvovali pripadnici Prve drinske brigade, IBOG-a i to vojna policija i izviđačko-diverzanstva jedinica”, rekao je Ajkić, koji smatra da u vještačenju nema uporište da je u napadu učestvovao Treći bataljon 43. drinske brigade.
Odbrana Durakovića je osporila i sve elemente njegove komandne odgovornosti, te kazala da nisu predloženi materijalni dokazi za tvrdnju da je optuženi tada bio komandant 43. brigade i nadređen pripadnicima Trećeg i drugih bataljona.
Ajkić je naglasio da optuženi nije imao kontrolu nad tim pripadnicima u to vrijeme.
“Tužilaštvo nije dokazalo da je on donio naredbu za napad, pravce kretanja i naredbu za povlačenje”, naglasio je, kao i da Duraković nije imao kontrolu nad pripadnicima Prve brigade, vojnom policijom ili izviđačko-diverzantskom jedinicom.
Odbrana je, između ostalog, ukazala da niko od direktnih počinilaca nije odgovarao za ova djela, te da nisu ni identifikovani, pa da bi se tek onda mogla izvršiti vojna subordinacija.
Također je navedeno da nije izveden niti jedan relevantan dokaz koji se odnosi na aktivnosti nakon akcije kojim bi ukazali na to da se upozore nadređeni da su navodno počinjena krivična djela.
Ajkić se osvrnuo i na završnu riječ Tužilaštva te rekao, između ostalog, da se ono pogrešno i neutemeljeno pozivalo na iskaze određenih svjedoka.
Nakon što je Odbrana zatražila oslobađajuću presudu za Durakovića, Sudsko vijeće je okončalo glavni pretres te kazalo da će naknadno zakazati datum za izricanje prvostepene presude.
Suđenje u ovom predmetu je počelo u oktobru prošle godine.
