Lazar Matić, nekadašnji vozač sanitetskog vozila pri Četvrtom bataljonu Baljkovica, ispričao je da ga je u julu 1995. godine neko od vojnika obavijestio da ga treba u zgradi komande zamjenik komandanta Lazar Ristić.
“Čekao me Lazar Ristić i rekao da idemo u Orahovac jer je obaviješten da četa koja je tamo hoće da napusti Orahovac i da se nešto dešava”, kazao je svjedok i pojasnio da nije bilo drugog vozila osim sanitetskog.
Kazao je da su došli do škole u Orahovcu gdje je vidio nekoliko putničkih automobila na igralištu, te nekoliko uniformisanih vojnika i da je Ristić izašao, a on otišao kod strica na 10 minuta.
Svjedok je naveo da se nakon posjete stricu vratio se do škole, gdje je Ristić sjeo u vozilo te su krenuli u zgradu komade čije je sjedište bilo u Baljkovici u jednoj kući.
“Lazar mi je ispričao da se u školi nalaze neki ljudi zatvoreni i da je postrojio vojnike Četvrtog bataljona i rekao im da se u subotu jave u svoje jedinice i da im je dao slobodan dan od tog trenutka”, rekao je svjedok Matić i dodao da su zatvoreni ljudi bili iz Srebrenice – muslimani.
Kazao je da je sutradan vidio nekoliko mrtvih civila na putu prema Orahovcu, pokraj česme, o čemu je kasnije obavijestio Ristića, koji je “bio začuđen”.
Pojasnio je da je komanda izmještena na brdo, te da su tu bile dvije zatvorene grupe ljudi koji su dovedeni na nekoliko dana, te da su imali jelo i piće. Ispričao je kako je čuo da je neko došao po zarobljenike i odveo ih u “Standard” i da su odvedeni u razmjenu.
Ristića, Mladena Mihajlovića, Sretena Miloševića, Dragoja Ivanovića te Stanoja i Milorada Birčakovića optužnica tereti da su pomagali i podržavali organizovano ubijanje bošnjačkih muškaraca u Orahovcu 13. i 14. jula. Oni su optuženi za pomaganje u genocidu.
Stevo Kostić, nekadašnji četni evidentičar u Četi vojne policije Zvorničke brigade, ispričao je da je njegov posao bio da vodi evidencije na obrascima o tome gdje se koji vojni policajac od njih 89 nalazi. Rekao mu je da mu je komandir bio Miomir Jaskovac, a njihovo sjedište u kasarni Standard u Karakaju.
Pojasnio je da je Vojna policija nosila maskirne uniforme s raznim opasačima, da su dužili automatske puške, te da su imali minibus sivo-maslinaste boje.
Rekao je da poznaje sve optužene i da je Dragoje Ivanović bio zadužen za UNPROFOR na mostu u Karakaju, te da mu je nadimak bio “Kićo”, da je Milorad Birčaković bio vozač načelnika policije Drage Nikolića i da je Stanoje Birčaković bio policajac za privođenje, a da mu je nadimak bio “Cane”.
Drago Nikolić osuđen je u Haškom tribunalu na 35 godina zatvora za pomaganje u genocidu, a Miomir Jasikovac je u Srbiji osuđen na pet godina zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva.
Kazao je da je u julu 1995. godine vidio dva ili tri autobusa kako su prošli i da mu je rečeno da idu pritvorenici, Bošnjaci.
“Jasikovac je došao i rekao da se sva Vojna policija spremi na obezbjeđivanje Bošnjaka u Orahovcu, bio sam i ja spreman da idem”, kazao je svjedok i rekao da je ostao, a da je nekoliko ljudi otišlo.
Svjedoku je predočena evidencija koju je potvrdio da je vodio i vršio ispravke o terenu ljudi kako bi mu komandant govorio gdje je ko.
U evidenciji koju je svjedok pročitao, Dragoje Ivanović i Stanoje Birčaković su otišli u Orahovac, a Milorad Birčaković je evidentiran kao vozač načelnika Nikolića koji je bio u Orahovcu.
“Saznao sam poslije da je u Orahovcu bilo strijeljanje”, kazao je svjedok.
Tužilac Predrag Tomić predočio je svjedoku izjavu iz 2006. godine iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u kojoj je svjedok rekao da je saznanja o ubistvima dobio iste večeri, ali ne zna kada.
Svjedok se nije mogao sjetiti da je tako govorio.
Rekao je da su puške nekih vojnika ostale u Orahovcu.
Advokatu Petku Pavloviću je potvrdio da on nije bio u Orahovcu i da je, prema evidenciji, Ivanović sve vrijeme obavljao poslove na kretanju UNPROFOR-a.
Svjedok je kazao advokatu Miodragu Stojanoviću da ne može tvrditi da je Stanoje Birčaković bio u Orahovcu.
Suđenje se nastavlja 10. jula.
