Remzija Subašić kazao je da je bio pomoćnik za operativno-nastavne poslove u 43. brigadi i da je išao u akciju polovinom februara 1993. na području Čajniča. Naveo je da je na njegovo insistiranje komandant Ramiz Duraković dopustio da pođe, iako se nije bio u potpunosti oporavio nakon ranjavanja.
“Komandant je dobio naredbu od pretpostavljene komande, Istočno-bosanske operativne grupe (IBOG)”, rekao je Subašić, dodajući da on nije bio upoznat s detaljima akcije.
Ispričao je da su noću krenuli s lokaliteta Sadba i da je on bio s Durakovićem, te da su se s vezistom zaustavili u podnožju Crnog vrha, a da su jedinice nastavile prema Pisanici.
“Znali smo odranije da ima izuzetno dobro naoružane Vojske Republike Srpske na Pisanici”, kazao je svjedok.
Naveo je da je došlo do žestoke pucnjave, a da je na područje gdje se nalazio s komandantom počele padati granate. Kako je rekao svjedok, bilo je riječ o uzajamnoj žestokoj pucnjavi koja je trajala oko sat. Kazao je da su počeli dovoziti ranjene i da je on otišao s njima, dok je komandant ostao s vezistom.
“Akcija je propala, znali su da dolazimo, brzo su nas otkrili… I ja i Duraković znali smo da su ova borbena dejstva u startu bila osuđena na propast”, rekao je Subašić.
Dodao je da stoji iza ranije izjave da je kasnije saznao da je naredbu za povlačenje dao Duraković, ili na vlastitu inicijativu ili po naredbi IBOG-a. O akciji se poslije nije pričalo, a svjedoku nije poznato da je bilo nekih postupaka.
Svjedok je braniocu Denisu Ajkiću potvrdio da se u rejonu Pisanice čula pucnjava i granatiranje kada su jedinice ušle u zonu borbenih dejstava. Rekao je da mu nije poznato selo Šapići i da ono nije bilo na pravcu borbenih dejstava.
Duraković je optužen u svojstvu komandanta 43. brigade Armije BiH da nije preduzeo mjere da kazni počinioce, nakon što su pripadnici Brigade 14. februara 1993. napali položaje VRS-a na lokalitetu Pisanica i selo Šapići, u kojem nije bilo vojnih ciljeva. Prema navodima optužnice, u Šapićima je ubijen jedan, a ranjena dva civila srpske nacionalnosti, te zapaljene dvije kuće.
Svjedok Sabrija Tutić kazao je da je bio u Drugom bataljonu 43. brigade. Ispričao je da su u akciju prema Čajniču krenuli noću i da je pred zoru otvorena vatra, kada su se našli na određenoj čistini.
“Ležali smo oko sat u snijegu… Čekamo ili naredbu za povlačenje, ili da će neko neutralisati jedinicu koja puca”, prisjetio se Tutić.
On je rekao da je bio ranjen, kao i još neki vojnici, te da su se uspjeli izvući sa čistine, a poslije su prebačeni u bolnicu.
Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića o selima Šapići, Ponikve i Trpinje, Tutić je rekao da je poslije čuo da je to trebalo da im bude pravac kretanja.
Za komandanta Durakovića naveo je da je bio “pravi vojnik i oficir”.
Odbrani je rekao da tokom akcije nije vidio civilne objekte, niti je imao kontakt s civilima srpske nacionalnosti.
Termin nastavka suđenja biće naknadno određen.
