Branilac Petko Pavlović je zatražio i ukidanje mjera pritvora, te se u završnoj riječi osvrnuo na određene navode iz optužnice, iskaze svjedoka i dokazni postupak.
Pavlović se, između ostalog, osvrnuo na iskaz svjedoka Slobodana Stojkića koji je kao inspektor u Stanici javne bezbjednosti Zvornik 1992. saslušao oštećenu K-1 i kazao da je ona, na nagovor rodbine, prijavila silovanje i rekla da je to učinio muškarac koji je imao pušku s nožem na vrhu, te da je nakon silovanja odbila ljekarski pregled. Pavlović je rekao da je svjedok potvrdio da policajci nisu imali puške s noževima, a da je oštećena na saslušanju pred Sudom BiH kazala da je odvedena kod ljekara.
Naveo je Pavlović i da su kontradiktorni navodi u kojima su određene svjedokinje rekle da su vidjele i čule kakva se K-1 vratila nakon silovanja. Kontradiktornim je ocijenio i iskaze koji se odnose na odjeću koju je oštećena nosila tog dana, kao i da li je bilo svjetlosti, te navode kojima svjedoci počinioca opisuju i kao plavog i kao crnjomanjastog, izrazito visokog i nižeg rasta. Naveo je da nisu usaglašene izjave, ni ko je prijavio događaj.
Branilac se osvrnuo i na iskaz svjedoka Svetozara Lipovca koji je kazao da je Čvorića vozio do Loznice po papire za Njemačku u kojoj ga je čekala djevojka, te da mu je tada rekao da mu neko “pakuje silovanje”. Naveo je da je ovaj svjedok jedva prepoznao Čvorića, iako ga poznaje od prije rata, a da ga je suprug oštećene odmah prepoznao u sudnici, iako ga je vidio samo jednom na pola minute. Osvrnuo se i na to da je suprug oštećene u istrazi prepoznao počinioca riječima “ovaj mi najviše liči”, te je Sudu ukazao da zapisnik o prepoznavanju osoba ne ispunjava zakonske uslove.
Pavlović je naveo da oštećena nikad nije prepoznala počinioca, te da je rekla da joj je prije silovanja kazao da je njegova sestra silovana i ubijena, i da zbog toga on to sada čini, nakon čega je branilac dodao da Čvorić nema sestru. Spomenuo je i ranije istrage protiv Čvorića koje su obustavljene zbog nedostatka dokaza.
Zdravko Čvorić je optužen da je, kao rezervni milicioner Stanice javne bezbjednosti u Zvorniku, 28. jula 1992. silovao ženu bošnjačke nacionalnosti koja je s drugim civilima bila zatvorena u Diviču
Čvorić je u obraćanju kazao da nije kriv i da nije bio u bjekstvu, a da to potvrđuje time što je prijavio svoju adresu u inostranstvu i što je od prije rata sa bratom imao dogovor za odlazak u inostranstvo. To je, prema riječima optuženog, potvrdio svjedok Lipovac.
Osvrnuo se i na iskaz supruga oštećene, koji je rekao da ga je odmah prepoznao u sudnici, a da tokom ročišta nije gledao, te je naveo da je svjedok takvim prepoznavanjem želio da okonča slučaj.
“Kao što sam tokom deset mjeseci gledao u Vas, u Tužilaštvo, u svjedoke, i u K-1, izjavljujem da nisam kriv za ono što me tereti optužnica“, završio je Čvorić obraćanje Sudskom vijeću.
