Kerim Mehmedović je ispričao kako je još od prije rata danju radio kao učitelj, a noću kao vođa smjene u policiji. Uoči Bajrama u junu 1992. godine, ispričao je, pokupljen je iz kreveta i odveden u pilanu, u kojoj je prenoćio. Tamo je bilo stotinjak ljudi, rekao je i dodao da su neki bili krvavi i tučeni.
“Oni su odvodili ljude, ja sam bio preskočen. Znao sam da mi idemo negdje dalje”, rekao je svjedok i objasnio da je nakon toga odveden u stanicu policije.
Na upit tužioca Olega Čavke, svjedok je opisao Zdravka Samardžiju kao mlađeg, plavog i visokog muškarca u maskirnoj uniformi, s velikim pištoljem. Kazao je da nema ružnu riječ za njega, jer se ponašao veoma ljubazno prema njima. Prvobitno, na pitanje tužioca, nije prepoznao Samardžiju u sudnici.
Nakon što se optuženi svjedoku obratio komentarom, Mehmedović je riječima “izgleda da jeste” tužiocu potvrdio Samardžijin identitet.
Mehmedović je ispričao da se u policiji sa ispitivanja niko nije vratio tučen, dok iz pilane jeste, ali ne zna ko je tamo vršio ispitivanja, rekao je i dodao da zna samo da je Samardžija navraćao. Posvjedočio je kako je jedne večeri i on ispitan u kancelariji u stanici policije, gdje su mu pokazali pretučenog čovjeka, kako je kazao, kao primjer šta se njemu može desiti. Ispričao je da se tu pojavio nekakav specijalac u maskirnoj uniformi, te da su ga, na osnovu nekih papira koje su imali pred sobom, ispitivali o tome gdje se kretao. Svjedok je naveo da je tada natjeran da pred kamerom pročita izjavu u kojoj govori kako je preuzeta vlast i kako je sve uredu.
“A ništa nije bilo uredu”, rekao je Mehmedović.
Ispričao je kako je sa deset ljudi ostao zatvoren u kancelariji u kojoj je ranije radio, a tu je dnevno navraćao Samardžija, koji ga je jednom prilikom upitao zašto je on zatvoren, nakon čega ga je odvezao u kućni pritvor. Tamo mu je, ispričao je, s još jednim vojnikom, pretresao kuću tražeći oružje, te nakon što ga je svjedok pitao šta mu se stavlja na teret, Samardžija mu je objasnio da će stotinu ljudi krenuti za njim ako on krene u šumu.
Mehmedović je naveo da su mu svaki dan u kućnom pritvoru dolazili specijalci i pokušavali ga tući, ali je on bježao na tavan, a oni bi mu onda sjedili i pili po kući. Jednom prilikom su ga, kazao je, obišli, donijeli mu policijsku uniformu i rekli da je do večeri mora obući i javiti se u policijsku stanicu, nakon čega je svjedok uspio pobjeći.
Zdravko Samardžija je optužen da je, u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije CSB-a Banjaluka, bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši.
Mehmedović je Odbrani rekao da ne zna kad su tačno dobili oružje. Kazao je da prvi put kad je vidio Samardžiju, nije znao da je to on, ali da je kasnije saznao. Negirao je da je ispitivan o stranci i oružju, te je rekao kako pretpostavlja da je Samardžija imao kancelariju u Kotor-Varoši.
Suđenje se nastavlja 17. marta.
