Vujović Ratko i ostali: “Vjetar” vršio ubistva

Relja Lazić je izjavio da je bio angažovan u Vojnoj policiji pri Birčanskoj brigadi, gdje je bio sa VR-7.

Ispričao je da su on i VR-7 dobili naredbu da idu prema ugostiteljskom objektu “Lovac”, zatvoru koji je čuvala Vojna policija. Tamo su zatekli vozila, među kojima “kamion 110”, koji je vozio Vujadin Vukić. Naveo je da je vidio i oko pet pripadnika i dva-tri oficira Vojne policije Drinskog korpusa kako ulaze u vozilo. Ispričao je da su on i kolega VR-7 ušli u kabinu kamiona, iza koje su bili zarobljenici, za koje je pretpostavljao da su iz Srebrenice.

Na pitanje Tužilaštva, svjedok je rekao da je “Merža” bio u prvom vozilu, sa VR-4.

Ispričao je da su skrenuli prema Bišini. Po dolasku su stali kod komande bataljona Birčanske brigade, gdje su iz drugog vozila izašli ljudi iz Drinskog korpusa i razgovarali s nekim, ali je svjedok kazao da ne zna jesu li se raspravljali.

Ispričao je da su nakon 10-15 minuta krenuli do klanca, gdje su izašli iz vozila.

“Pretpostavio sam da će biti ono najgore”, rekao je Lazić i dodao da misli na ubistva.

Poslan je na obezbjeđenje puta, 50-ak metara od mjesta dešavanja, kazao je u Sudu, a prema naredbi “nekog ‘Kapetana’” iz Drinskog korpusa. Ispričao je da s tog mjesta nije mogao mnogo vidjeti od kamiona i krivine, ali je čuo pojedinačne pucnjeve, koji su trajali oko pola sata do sat.

Izjavio je da je kasnije od Vujadina Vukića čuo da su se vršila ubistva i da je to činio “Vjetar”. Rekao je da je čuo da su tamo bili i neki Grci, u maskirnim uniformama i s bijelim opasačima, te potvrdio da su nosili crvene beretke.

Na pitanje Odbrane provooptuženog, svjedok je naveo da je pripadnike i oficire Drinskog korpusa prepoznao tako što nisu bili iz njihove vojne policije.

Kazao je da ne zna ko je izdao naredbu da se krene, ni da se stane, te da ne zna šta je bilo s vozilom Puch pri povratku u Šekoviće.

U unakrsnom ispitivanju rekao je da ne zna ko je bio komandant bataljona u Bišini.

Na pitanje branioca Slaviše Prodanovića kazao je da ne zna da li je bila rasprava kada su oficiri izašli iz vozila ispred komande u Bišini.

Optuženi Vitomir Pepić ga je pitao da li je kasnije čuo za prepirku, na šta je svjedok odgovorio da nije.

Na pitanja Odbrane Milovana Ognjenovića, svjedok je rekao da ne zna u kojem je on tačno periodu komandovao jer su se komandanti mijenjali.

Rekao je, između ostalog, da misli da je u tovarnom dijelu kamiona sa zatvorenicima bio neko iz “Drinske”, te da ispred “Lovca” nije vidio Milovana Ognjenovića i da tada nije znao da mu je umrla majka.

Na pitanja Odbrane Željka Dupljanina svjedok je, između ostalog, potvrdio da nije vidio “Vjetra” na lokaciji egzekucija, da je samo čuo za njega.

Ratku Vujoviću, Ljubomiru Vlačiću, Vitomiru Pepiću, Milovanu Ognjenoviću, Goranu Viškoviću zvanom “Vjetar”, Željku Dupljaninu i Vlastimiru Golijanu sudi se za pomaganje u genocidu. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.

Svjedokinja Fatima Selimović ispričala je da je u julu 1995. iz Sućeske s porodicom krenula put Potočara, te da se na putu rastala sa ocem Ibrom Selimovićem i braćom Izudinom i Muhamedom, koji su se zaputili ka Budimu. Ona je, kazala je, stigla u Potočare, gdje su odvajali muškarce, te je čula da ima ubijenih.

Navela je da su posmrtni ostaci njenog oca pronađeni u Šekovićima.

Na pitanje Odbrane potvrdila je da su njeni otac i braća bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, te da je otac noć pred polazak ka Potočarima bio na straži. Rekla je da pri rastanku sa ocem i braćom nije bilo pripadnika Vojske Republike Srpske.

Na ovom ročištu saslušana je i treća svjedokinja Državnog tužilaštva, čiji iskaz nije dozvoljeno objavljivati.

Suđenje se nastavlja 13. decembra.