Kompleks pravosudnih državnih institucija. Foto: BIRN BiH
Prije zakazivanja presude Odbrane Samira Džambića i Mirsada Žilića iznijele su završne riječi u kojima su zatražile oslobađajuću presudu.
Odbrane su osporavale iskaze Aziza i Radinke Šahat u vezi njihovog zatvaranja i zlostavljanja u školi.
“Skrećemo pažnju na dokaz Odbrane da je od Vojne policije dostavljena prijava protiv Šahat Aziza i Radinke”, kazao je branilac Sanjin Bandović.
On je ukazao i na dokaze kojima se negira tvrdnja svjedoka Aziza Šahata da je poslije rata vidio Džambića u pošti. Bandović je naveo da je svjedok pogrešno identifikovao osobu koja mu se izvinjavala.
“Različita su kazivanja o mjestu gdje je djelo učinjeno… Tužilaštvo nije pravilno utvrdilo ni vrijeme izvršenja”, rekao je branilac.
Prema riječima Bandovića, osim golih tvrdnji oštećenih, nema drugih dokaza koji bi potkrijepili optužbe. Iskaz Aziza Šahata, kako je naveo, nema potrebnu snagu da se samo na osnovu njega donese odluka o krivici.
Branilac je istakao da je Džambić porodičan čovjek, istaknut kulturni i sportski radnik, te nije bio osuđivan.
Žilićev branilac Enver Ćosićkić osvrnuo se na kontradiktornosti iskaza Aziza i Radinke Šahat, kao i njihove suprotnosti s materijalnim dokazima.
Napomenuo je da ne postoji medicinska dokumentacija, kao i da nisu male razlike u pogledu mjesta učinjena djela.
“Smatramo iskaz Aziza Šahata neuvjerljivim i nevjerodostojnim”, kazao je Ćosićkić.
Džambić i Žilić optuženi su sa Zijadom Srabovićem, Refikom Morankićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem i Pašagom Čajićem za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu počinjena od juna do oktobra 1992. godine.
Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice” i Hrvatskog vijeća obrane Modrac, a ostali pripadnici te jedinice ili vojni policajci.
