Optužnica protiv Tahira Granića odbijena zbog nedostatka dokaza

Prema rješenju koje je Sud dostavio Detektoru, Graniću se na teret stavljalo da je u svojstvu komandanta 307. brigade Armije BiH izdavao naredbe podređenim pripadnicima za izvođenje zatvorenika na prinudne radove na prve borbene linije, što je u konačnici za posljedicu imalo stradanje i ranjavanje određenog broja ratnih zarobljenika.

Nakon detaljne analize, Sud je zaključio da materijalni i subjektivni dokazi Tužilaštva ne potvrđuju navode ptužnice, odnosno osnovanu sumnju da je Granić počinio krivično djelo na način kako je to ranije opisano.

Sud je ukazao da se među materijalnim dokazima, dostavljenim uz optužnicu, ne nalazi nijedna naredba koja je sačinjena ili potpisana od strane Granića ili 307. brigade, kojom se nalaže odvođenje zatvorenika na prinudne radove.

“Sud primjećuje da jedini dokument koji se u tom smislu dovodi u vezu s osumnjičenim Granićem jeste Redovni borbeni izvještaj komadanta 307. brigade broj 02/773-90 od 24. septembra 1993. godine, u kojem se konstatuje da su s područja Gračkih podova pobjegla šestorica zatvorenika i odnijela naoružanje, gdje u potpisu stoji ime komandanta Granića, dok je dokument potpisan ‘za’ istoga od strane trećeg lica“, navodi se u rješenju Suda BiH.

Ovaj dokument, kako se navodi, ni na koji način ne dokazuje da je Granić izvršio djelo iz optužnice, niti se na istom može temeljiti zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio to djelo.

U obrazloženju se pojašnjava kako saslušani svjedoci nisu u izjavama naveli da se odvođenje zatvorenih ratnih zarobljenika dešavalo na osnovu Granićevih naredbi, odnosno komandanta 307. brigade.

Optužnica protiv Granića podignuta je sredinom decembra, a krajem istog mjeseca Sud je odbio optužnicu u odnosu na njega, dok je potvrdio protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića.

Mlaćo, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva općine Bugojno, i Cikotić, u svojstvu komandanta Operativne grupe Zapad Trećeg korpusa Armije BiH, optuženi su za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima.

“Ono što Vijeće dodatno primjećuje, osumnjičenom se na teret stavlja da je inkriminisane radnje poduzeo u periodu od septembra do decembra 1993. godine. Međutim, iz dostavljenih dokaza proizilazi da je osumnjičeni Granić dužnost komandanta 307. motorizovane brigade obavljao do 15. oktobra 1993. godine, od kojeg dana je naredbom komandanta 3. korpusa postavljen na dužnost načelnika štaba OG Zapad“, stoji u rješenju.

Sud je ukazao i kako je prilikom analize dokaznog materijala, koji se odnosi na stradanje dvije osobe i ranjavanje šest oštećenih osoba, utvrđeno da su ovakve posljedice nastupile prilikom izvođenja radova na lokalitetu Gornjeg Vakufa, izvan nadležnosti 307. brigade.

“Imajući u vidu sve prethodno navedeno, Sud cijeni da iz dokaza, priloženih uz optužnicu, ne proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni Tahir Granić počinio krivično djelo na način kako mu je to Tužilaštvo BiH stavilo na teret kroz činjenični supstrat optužnice“, navodi se.

Državni sud je prošle godine, kao neosnovanu, odbio opužnicu koja je Milana Šimića i Gorana Josipovića teretila za zločine nad civilima srpske nacionalnosti 1994. na području Gradačca i Srebrenika.