Hadžić i ostali: Čuo pucnjavu i vidio dim iznad sela

Mirsad Bešlija (lijevo). Foto: BIRN BiH

Vehid Bešlija ispričao je u Državnom sudu da je u proljeće 1992. bio angažovan u Teritorijalnoj odbrani Ilijaš, da je držao seoske straže na području Korita, a da je kasnije pristupio četi u tom mjestu, kojom je prvo komandovao Nusret Bešlija, a nakon njega Mirsad Bešlija.

“Ja sam pripadao vodu kojim je komandovao Miralem Bešlija”, rekao je svjedok.

Ispričao je kako mu ništa nije poznato u vezi s pripremanjem i realizacijom akcije na Čemernom 10. juna 1992. i da je tada bio kući.

Tužilac Vladimir Simović predočio je svjedoku iskaz koji je dao tokom istrage, navodeći kako je tada govorio: “Dan prije akcije, kući mi je došao Miralem Bešlija i rekao da sutra idemo u akciju. Bio sam ispred kuće kada je prošla vojska iz Kaknja, koja je otišla ka školi u Koritima, a u ponoć su došli i krenuli smo u akciju”, što je svjedok i potvrdio.

Prema riječima svjedoka, on je s još jednim vojnikom iz Breze raspoređen na Mlakve, na osmatračnicu, te nije ulazio u Čemerno, ali je čuo pucnjavu i vidio dim iznad sela.

Svjedok je kazao da je od brata Senahida saznao da su u Čemernom ubijeni Đorđe i Novka Trifković, te da mu je brat govorio da je Mirsad Bešlija imao motorolu i njome komandovao s mjesta Zabor, dok je vojska iz Kaknja nekog komandira oslovljavala “Tufo”.

“Za Tufu sam čuo, ali ne znam gdje je bio i šta je radio”, rekao je svjedok.

Na poziv Državnog tužilaštva saslušan je i svjedok Ćamil Bešlija, koji je izjavio da je čuvao seoske straže kada se formira četa u Koritima, kojoj je pristupio.

Tužilac Simović i ovom svjedoku je predočio izjavu iz istrage u kojoj se navodi: “Angažovan sam u seoske straže sredinom aprila 1992. godine, koje su pripadale Teritorijalnoj odbrani Korita”, što je svjedok negirao te naveo kako mu je istražitelj tokom ispitivanja prijetio.

“Inspektor je vršio pritisak na mene, govorio mi da ću ostati bez posla, da ja sve znam, a i vi ste bili tu i rekli mi da mi ništa ne vjerujete”, obratio se svjedok tužitelju Simoviću, na što je tužitelj kazao da se ne sjeća.

Svjedok je rekao da je četom u Koritima komandovao Mirsad Bešlija, a da je Nusret Bešlija bio u civilnoj službi zadužen za smještaj izbjeglica, te da nije učestvovao u akciji na Čemerno.

Tužitelj Simović uložio je prigovore na sve kontradiktornosti svjedoka u izjavama te ih uložio u sudski spis, dok su Odbrane prigovorile na ulaganje ovih iskaza, navodeći kako oni nisu relevantni, niti su zapisnici uzimani u skladu sa zakonom.

“Za šta su nam ovi svjedoci relevantni kada nisu učestvovali u akciji?”, pitala je braniteljica Mersiha Delić.

Za učešće u napadu na Čemerno optuženi su bivši pripadnici Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija te Nehru Ganić. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Predsjedavajuća Minka Kreho prihvatila je prigovore da se saslušavaju svjedoci s posrednim saznanjima, te ponovo sugerisala tužiocu da se, zbog velikog broja svjedoka i dužine trajanja postupka, fokusira na učesnike akcije.

Suđenje se nastavlja 2. novembra.