Tri decenije neprocesuiranog zločina u Raštanima

Edini Mujić su tog dana u Raštanima ubijeni dedo Uzeir Beglerović, nena Ćera i tri tetke – Fadila, Edina i Šaćira, koja je imala samo 12 godina. Ona kaže da je njena mama tog dana ostala bez pet članova porodice.

“Nijedan zdrav razum ne može shvatiti šta jedan mladi život može toliko skriviti da bude mučki ubijen u svojoj kući, a pogotovo nevino dijete. Ubijeni su u vlastitoj kući u kojoj su igranje plišanim igračkama zamijenile kiše metaka i krv. Zločinci su mi oduzeli ono najvažnije –porodicu“, kaže Edina, koja je dobila ime po ubijenoj tetki.

Edinu najviše boli što za ovaj zločin još niko nije odgovarao.

“Ne smijemo zaboraviti niti jedan bespravno oduzet život, jer je zaborav znak oprosta i prijetnja ponavljanju istog“, ističe ona.

Adnin Hasić, član Upravnog odbora Udruženja civilnih žrtava rata grada Mostara, kaže da nijedno tužilaštvo nije procesuiralo ovaj zločin, niti su šta poduzimali da se odgovorni pronađu.

“Danas obilježavamo 30. godišnjicu, odajemo počast i sjećamo se nedužnih žrtava, i to ćemo nastaviti i u budućnosti, kako se više nikom i nigdje ne bi ponovili ovakvi zločini. Pozivamo nadležno tužilaštvo da procesuira izvršioce zločina u Raštanima“, kaže Hasić.

Ibrahim Dumpor, član Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice zločina u Raštanima, rekao je da je počinjen zločin i nad sedam zarobljenih pripadnika Armije BiH, a ni on nije krio nezadovoljstvo radom nadležnih tužilaštava. Dumpor je također apelovao da se zločinci konačno izvedu pred lice pravde i adekvatno kazne.

Iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona su naveli da nemaju u bazi evidentiran predmet za ovaj zločin.

U presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu protiv Mladena Naletilića zvanog Tuta i Vinka Martinovića zvanog Štela, bivših komandanata jedinice “Kažnjenička bojna”, navodi se da je krajem augusta 1993. godine kontrolu nad Raštanima preuzeo HVO.

Nelatilić je u Haagu osuđen na 20, a Martinović na 18 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima s područja Mostara, ali su oslobođeni krivnje za zločin u Raštanima.

U Bazi sudski utvrđenih činjenica Detektora konstatovani su brojni zločini počinjeni u Mostaru, te se između ostalog navodi da su pripadnici HVO-a, nedaleko od jedne kuće u Raštanima, otvorili vatru i ubili četvoricu muškaraca Bošnjaka koji su se prethodno predali.

“Vojnici HVO-a koji su tog dana opkolili kuću Mirsada Žuškića i pozvali osobe u kući da se predaju, razdvojili su muškarce od žena i djece, koji su ostali u kući. Zatim su ispred kuće otvorili vatru i ubili ostalu trojicu nenaoružanih muškaraca“, navodi se u presudi Jadranku Prliću i drugima.

Konstatovano je da su žene i djeca, koji su se nalazili u Raštanima 24. augusta 1993., bili podvrgnuti fizičkom, duševnom i seksualnom nasilju.