Ilić i ostali: Svjedok vidio optuženog kada su odvođeni Bošnjaci

Milovan Sredojević ispričao je u Sudu Bosne i Hercegovine kako su 19. juna 1992. godine dobili od komande naredbu da sve Bošnjake iz naselja Gornje Rudo obavijeste da siđu u naselje Donje Rudo u podrum kuće Miroslava Jovičića, jer će početi akcija “čišćenja“.

“Ja sam dopratio pet ili šest porodica do njegove kuće“, rekao je svjedok, te dodao da su ispred kuće došli Slavko Lubarda i Miroslav Ikonić, koji su ih čuvali.

Potom je uslijedila pucnjava i, prema iskazu svjedoka, paljenje kuća.

Svjedok je naveo kako su, nakon što se smirila pucnjava, pred kućom Jovičića došli Rade Marković i Radenko Ilić, te pozvali muškarce Bošnjake da izađu iz podruma, a potom im naredili da – sa rukama iznad glave – u koloni krenu prema naselju Gornje Rudo.

“Sutradan, kada sam otišao kod ‘Jasne’, lično mi se Rade pohvalio kako je ubio te ljude“, ispričao je svjedok, navodeći da su pobijeni u ulici Abida Podže.

Tužilac Ahmed Mešić predočio je svjedoku izjavu koju je dao u Državnom tužilaštvu 2020. godine, a u kojoj je naveo kako je nakon toga pričao sa Radenkom Ilićem, čega se svjedok prvo nije mogao sjetiti, a kasnije se sjetio.

“Radenko mi je rekao: ‘Ja sam očistio naselje, a ti sjediš u pozadini'“, na šta sam mu odgovorio: ‘Ako neko bude pitao, ja ću reći da si ti očistio'“, prisjetio se svjedok razgovora iz juna 1992. godine.

Branilac drugooptuženog Radenka Ilića, Veljko Čivša, pitao je svjedoka kako je on mogao vidjeti prostor ispred podruma kuće Jovičića kad je njegova kuća dalje, te da nije mogao vidjeti, na šta je svjedok rekao kako mu je Dragomir Jakšić naredio da ide u njegovu kuću.

“Bio sam u kući Limića. Prozori na toj kući su bili zakovani daskama, ali sam kroz rupu na tim daskama vidio šta se dešavalo ispred podruma“, rekao je svjedok.

Potom ga je Čivša upitao da li se dva puta liječio od alkoholizma, na šta je svjedok rekao: “Nisam se liječio, ali sam sklon alkoholu.”

Drugi svjedok Državnog tužilaštva, Dragomir Jakšić, rekao je da su im Milovan Sredojević i još neki čovjek rekli kako su se dogovorili da pozovu Bošnjake da pređu u kuću Jovičića, a da će svoje kuće ostaviti otključane kako bi ih oni mogli pretresti.

Kako je ispričao svjedok, kada se vratio sa pretresa kuća i pomaganja pri izbavljanju ranjenika, vidio je kako iz kuće Jovičića odlaze žene i djeca, ali muškarce nije vidio.

Na pitanje tužioca da li zna gdje su muškarci odvedeni i šta je s njima bilo, svjedok je rekao da se nije raspitivao.

Potom mu je tužilac predočio iskaz koji je dao istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 2020. godine, a u kojem je naveo: “Poslije rata sam saznao da su svi oni ubijeni, te da njihova tijela još nisu nađena. Tražio sam informacije, ali ništa nisam saznao.”

Nada Mandić, braniteljica Zorana Ilića, pitala je svjedoka da li je tog kobnog dana viđao Zorana, na šta je svjedok rekao da ga nije viđao tada već početkom jula 1992. godine, kada su bili na liniji na Grobnićima.

Potom ga je braniteljica podsjetila da je u izjavi datoj 2020. godine drugačije govorio, odnosno da je rekao kako je Zorana vidio tek krajem 1992. godine, a svjedok je rekao da se ne sjeća detalja.

Branilac Radenka Iličića, Veljko Čivša, pitao je svjedoka da li je naredio Sredojeviću da ide u njegovu kuću, što je svjedok negirao.

Zoran i Radenko Ilić su optuženi da su u naselju Rudo 19. juna 1992. učestvovali u odvođenju grupe civila bošnjačke nacionalnosti, kojima se od tada gubi trag. Oni su u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženi za učešće u širokom i sistematičnom napadu.

Tužilac Ahmed Mešić pročitao je i iskaz Stanojke Kovač, koja je saslušana u SIPA-i 2016. godine, a u međuvremenu je preminula.

U svom iskazu, Kovač je navela da je kuća Mire Jovičića bila puna muškaraca, žena i djece bošnjačke nacionalnosti, te da su u poslijepodnevnim satima došli vojnici, među kojima su bili Zoran i Radenko Ilić.

“Prvo se pojavio transporter na kojem je bio Rajko Pušić, koji je rekao: ‘Ubijajte!'“, navodi se u iskazu svjedokinje, koja se nakon toga vratila kući.

Kako se navodi u iskazu svjedokinje, narednog jutra nikoga nije vidjela ispred kuće Jovičića, a prošla su dva starija čovjeka noseći kanistere sa benzinom. Ona ih je pitala da joj daju jedan kanister, da ima za auto, a oni su rekli da ne mogu jer moraju paliti leševe ljudi koji su bili ispred Jovičićeve kuće.

Nastavak suđenja zakazan je za 19. decembar.