Svjedokinja, koja je zatražila da joj se ime ne saopštava u javnosti, ispričala je kako ju je rat dočekao u Tršćima odakle su nakon nekoliko dana otišli za Klisu, ali su ih odatle otjerali na Bijeli Potok gdje su žene razdvojene od muškaraca. Ona je kazala da su na Crnom vrhu dva sata čekali izvjesnog “Studenog“.
“Ja ne znam ime kako je, ali rekli su Studenog“, ispričala je i dodala da su rekli da će ih ili tu pobiti ili će ići dalje.
Potom su ih prebacili u Memiće, a tu je vojnik stajao i skidao djecu s kamiona. Na pitanje tužiteljice Remzije Smailagić je li znala od ranije Petka Panića, svjedokinja je navela da joj je to komšija i da je bio u Memićima pored kamiona, te da joj ništa nije govorio ali je skidao djecu s kamiona.
“Za muža ništa ne znam, odveli su ga“, navela je svjedokinja i kazala da nije pronašla posmrtne ostatke svog muža.
Na pitanje Odbrane da li je vidjela da je Panić nekome naređivao, svjedokinja je rekla da ne zna, a na pitanje da li ga je vidjela u Bijelom Potoku da išta radi rekla je da nije ni to, niti ga je vidjela u Tršćima.
Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća Dalide Burzić šta znači “skidao djecu“, da li je prisilno skidao ili je pomogao djeci, svjedokinja je pojasnila da je optuženi Panić stajao pored kamiona i da mala djeca nisu mogla da skaču pa ih je skidao s kamiona i ostavljao pored.
Panić je optužen s Draganom Spasojevićem, Vinkom Radovićem i Dragomirom Vasićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.
Svjedok Zoran Ristanović je ispričao da je bio angažovan u Tenkovskoj četi, da im je izvjesni Momo Momčilo Ivanović predočio da idu da “prate narod” do Đulića iz Klise. On se nije mogao sjetiti ko je naredio koloni od oko dvije hiljade ljudi da krene iz sela i da se nakon nekoliko sati vratio kod doma u Petkovcima gdje su bili stacionirani.
Istakao je da nije ništa vidio, da ne zna šta se dolje dešavalo i da su bili udaljeni. Naveo je da nije bio upoznat s činjenicom da će se vršiti iseljavanje bošnjačkog stanovništva, niti iko iz posade.
Odbrana je pitala da li je u Klisi vidio Vinka Radovića, na šta je svjedok rekao da ga nije vidio. Rizvanović je rekao da mu nije bilo poznato da je Radović prije rata bio odbornik SDS-a. Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća da li je iko iz njegove jedinice bio na Bijelom Potoku, Rizvanović je rekao da nije.
Vidosav Josipović ispričao je da je dio Brnjičke čete od početka rata i da mu je po dolasku u Petkovce rečeno da su mu roditelji u Bijelom Potoku i da je tu otišao. Naveo je da nije bio prisutan 1. juna 1992. godine prilikom iseljavanja stanovništva te da mu nije poznato da su pripadnici Brnjičke čete učestvovali u tome.
Kazao je da poznaje Dragomira Vasića i da mu je bio komšija. Tvrdi da ne zna šta je Vasić radio u Zvorniku. Tužiteljica je napomenula svjedoka na njegov raniji iskaz dat 2023. godine gdje je kazao da mu je poznato da je Vasić početkom rata bio predstavnik stranke SDS-a, a da je poslije postao načelnik policije u Zvorniku.
U Brnjičkoj četi uloga Vasića, navodi svjedok, u Zvorniku bila je neka vrsta logistike, organizovanje hrane i potrepštine. Tvrdi da nije imao vojnu ulogu u četi. Navodi da nije čuo za ubistvo civila na raskrsnici u Klisima.
Periša Ivanović je na pitanje tužiteljice da li je Dragan Spasojević raspoređivao ljude za naoružanje, uključujući i njega samog, rekao je da ne može tačno reći da li je druge. Na pitanje da li je dobio naređenje od Spasojevića da ode na tri mjesta po naoružanje, svjedok je rekao samo na to jedno mjesto, a na pitanje da li mu je Spasojević davao policijsko auto, svjedok je rekao da nije i da on nema vozačku dozvolu.
Tužiteljica ga je podsjetila na zapisnik iz 2003. godine Haškog tribunala u kojem je kazao da je Spasojević zadužio razne osobe za naoružavanje ljudi u Karakaju i da su od Dragana Spasojevića dobijali naredbe za naoružavanje ljudi, te da je dobio naredbu da ode na tri različita mjesta da pokupi oružje i da mu je davao svoj policijski automobil. Svjedok je negirao da mu je rekao za tri mjesta i da je koristio njegovo policijsko auto.
Na pitanje šta mu je poznato u vezi Đulića i stanovništva koji su od vezeni, rekao je da nije bio prisutan i da mu je jedino poznato u Karakaju kad su dovezeni muškarci u kamionima jer je tada radio u magacinu, da je tad prešao ulicu i vidio Dragana Spasojevića kad je prišao. Rečeno mu je da će ti ljudi biti razmijenjeni za neke Srbe iz Tuzle i da mu nije poznato ništa vezano za ubistvo tih civila u Tehničkoj školi u Karakaju, i da su kratko vrijeme bili tu.
Ivanović je kazao da su ti ljudi kasnije odvedeni u Pilicu. Kazao je da je jednom išao tamo, da je vidio autobuse da idu i pitao je da ode s njima jer je imao prijatelja u Pilici. Na pitanje tužiteljice gdje su ih zatvorili, Ivanović je rekao da je to bio neki dom te da je čuo da je jedan broj ljudi poubijan.
Optuženi Spasojević je izrazio saučešće oštećenima i upitao je svjedoka da li mu je ikad naređivao, obzirom da imaju drugarski odnos, na šta je svjedok rekao da mu on nije nikad naređivao. Odbrana je pitala svjedoka da li je iko mogao odbiti u bilo kojem trenutku ako vojska traži kamion ili auto, na šta je svjedok rekao da se to nije moglo raditi. Tužiteljica Smailagić je kazala da smatra da je posljednji svjedok instruisan.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. april.
