Nermin Halilović je ispričao da ga je Sekretarijat narodne odbrane u septembru 1992. obavijestio da se javi u vojnički pritvor u Hrasnici kao zamjenik upravnika, i da je na toj poziciji ostao do kraja 1994. godine. Svjedok je rekao da nije vidio naredbu da se imenuje na ovu poziciju.
Prema njegovim riječima, pritvor je u početku bio kod komandom Teritorijalne odbrane, a poslije je prešao u vojnu vlast, odnosno Četvrte motorizovane brigade. Naveo je da je pritvor u početku bio smješten između dva nebodera, u podzemnim garažama.
“U pritvoru su bili pripadnici srpske nacionalnosti, vojnici, civili. Redom, ko nije slušao (…) Pripadnici srpske nacionalnosti su bili iz Hrasnice i Sokolović-Kolonije. Kako sam čuo, bili su tu zbog posjedovanja nelegalnog oružja, radiostanica. To znam od upravnika”, naveo je Halilović i dodao da su se izvještaji počeli pisati vojnoj bezbjednosti kada je za upravnika došao Zijad Garić.
Izjavio je da je načelnik vojne bezbjednosti bio Vahid Alađuz, koji je, prema njegovim riječima, nekoliko puta dolazio sa upravnikom, ali s njim nije komunicirao. Komandant Četvrte motorizovane brigade je bio Fikret Prevljak, kazao je.
Kako je rekao, upravnik je dobio naredbu da se zatvor izmjesti u naselje Kovači, u zgradu, zbog loših uslova. Pritvor u zgradi je bio u podrumskim prostorijama, gdje su bile tri do četiri velike prostorije i desetak manjih, opisao je, dodavši da su pripadnici srpske nacionalnosti bili u velikim prostorijama.
“Srbi su bili muškog pola, sedam-osam ženskog. Bio je jedan maloljetnik. Srbe su obezbjeđivali stražari, pripadnici Armije BiH. Njihov raspored upravnik pravi (…) Obezbjeđivali su poslove kad su išli na rad, svi idu na rad. Osim na radove, nije bilo izvođenja osim na kupanje”, izjavio je Halilović.
Njemu je predočena izjava iz istrage u kojoj je naveo da su vođeni na saslušanje u vojnu bezbjednost, na šta je svjedok potvrdno odgovorio.
Kazao je da su zatvorenici vođeni na radove kopanja tranšeja, prema “Famosu”, Kotorcu, te da su pravili most. U izjavi iz istrage je pročitano da su se radovi izvodili na prvim borbenim linijama i da su vođeni isključivo zarobljenici srpske nacionalnosti. Svjedok je rekao da su vođeni do borbenih linija, kao i da su svi vođeni.
Izjavio je da je bilo nekoliko slučajeva kada su pripadnici srpske nacionalnosti smrtno stradali na radovima.
Govoreći o svojoj ulozi, kazao je da je obezbjeđivao medicinsku zaštitu za pritvorenike, tri obroka dnevno, uslove, ćebad, te tople i sigurne podrumske prostorije, jer je granatiranje bilo neselektivno.
O odnosu stražara prema zatvorenicima, svjedok je rekao da je bio dobar i korektan te, koliko zna, nisu ih tukli, dobijali su hranu, išli u toalet, kao i na kupanje. Pročitana mu je izjava iz istrage gdje je kazao da je načuo u nekoliko navrata da je bilo zlostavljanja u noćnim satima, na šta je svjedok rekao da je načuo i da je od zatvorenika dobio negativan odgovor.
Opisao je da je jednom nasilno došao Zijo Čatić s nekoliko momaka i da su tukli zatvorenike, a kad je on došao, vidio je na njima povrede, te im je ukazana medicinska pomoć.
“Fikreta u prostorijama pritvora nisam vidio. Jednom sam ga vidio ispred, direktno nije ušao”, rekao je svjedok, dok je pročitano da je u istrazi kazao da ga je vidio dva puta.
Halilović je pojasnio da ga je prvi put vidio prije nego se uselio u novi pritvor, dok je za drugi put čuo, ali da nije vidio.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Emir Redžović, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da je u Hrasnici postojala civilna vlast, da je Crveni krst dolazio u pritvorske prostorije te da su registrovali pripadnike srpske nacionalnosti i razgovarali s njima bez prisustva čuvara.
Osim incidenta kada je došao Čatić s nekoliko momaka, svjedok je kazao da nije vidio da su zatvorenici srpske nacionalnosti tučeni i maltretirani. Opisao je da su pritvorske prostorije imale prozore koji su bili zatvoreni vrećama od pijeska zbog bezbjednosti te da se zbog svih prepreka ne može čuti u podrumu. Za sve prostorije koje su korištene u zgradi, svjedok je potvrdio da su imale vrata koja su se zaključavala.
Suđenje se nastavlja 27. aprila.
