Optuženi Senad Gadžo pomagao zatočenicima u zatvorima

Svjedok Kasim Memić je rekao da je nekoliko puta bio odvođen i pritvaran u zatvore, između ostalog i u garažama u Hrasnici, gdje je vidio optuženog Gadžu. Za njega je kazao da mu je, kao i drugim zatočenicima srpske i nesrpske nacionalnosti, donosio cigarete i kafu i da se dobro ophodio prema svima.

“Više je Srbe čuvao nego nas, poznavao ih je dosta iz naselja, par puta sam ga ja lično gledao, nosio im kafu i sjedio pričao s njima”, rekao je Memić.

On je ispričao da je tokom zatočenja u garažama, gdje je proveo 20-ak dana, jedne noći došla grupa policajaca i pretukla Gadžu, nakon čega se on više nije pojavljivao u zatvoru.

“Psovali su mu četničku majku, ja do tada nisam vidio ikoga da toliko nekoga tuče, četvorica na njega takvom brzinom, lupaju ga od zid. U jednom trenutku mi je došlo da ustanem i da ga branimo, ali strah te obuzme, imaju oni oružje”, prisjetio se svjedok.

Memić je ispričao kako je sutradan dobio informaciju od drugog čuvara da je Gadžo kažnjen jer je “izdajnik koji je sarađivao sa četnicima”.

Na upit tužioca Miroslava Janjića koje je dobi bio zatočenik Aleksa Stranputa i da li je mogao biti vojno sposoban, svjedok je odgovorio da je imao oko 70 godina, ostavljajući prostor i za više.

“Pa znate šta, bio je on dobrostojeći, i stariji su bili u vojsci”, kazao je on.

Senad Gadžo, Zaim Laličić i Suljo Hebib su optuženi za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja u prostorijama zatvora u Hrasnici kod Sarajeva, Osnovnoj školi “Aleksa Šantić”, kao i u garažama između nebodera, u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije BiH.

Drugi svjedok Odbrane Husein Hubanić rekao je da je bio smješten u garažama u periodu od 28. jula do 9. augusta, pamteći taj period zbog rođendana koji je dočekao u zatvoru. Opisujući uslove u zatvoru, kazao je da je po jednoj garaži bila samo jedna deka i da su dobili jednu kantu u koju su obavljali fiziološke potrebe.

Optuženog Gadžu je prvi put vidio u zatvoru i pamti ga kao jednog od čuvara koji mu je dozvolio da mu supruga donosi hranu u zatvor. Par dana pred izlazak iz zatvora, prisjetio se, optuženi je pretučen, nakon čega ga više nije viđao.

“Rekli su mu da je izdajnik, da sarađuje sa Srbima, poslije smo ga mogli čuti koliko se dere dok ga udaraju”, prisjetio se on.

Svjedokinja “B” je kazala da je Vojna policija zatvorila nju i maloljetnog sina 15. maja 1992., prvo u školu “Aleksa Šantić”, gdje je bila zatočena skoro tri mjeseca, a potom u garaže, odakle je razmijenjena tek 19. maja 1993. godine.

U oba zatvora, kako je rekla, optuženi Gadžo joj je pomagao svakodnevno donoseći hranu, otvarajući prostoriju u kojoj je zatočena i brinući se za njenog sina.

“Za mene je to značilo mnogo, značilo mi je sve. Tada mi brat nije mogao pomoći, ali Senad jeste”, kazala je svjedokinja prisjećajući se kako joj je rekao da u njenom djetetu vidi svog sina i da mu ne bi mogao naštetiti niti dozvoliti da ga neko ugrozi.

Ona je kazala da je čula za nekoliko ubijenih u garažama, ali da ne zna ko ih je ubio, niti je tokom svog zatočenja vidjela nešto u vezi s tim. Za Gadžu je rekla da se prema njoj ponašao uvijek bratski i da mu se mogla obratiti za pomoć.

Suđenje će se nastaviti 14. oktobra.