Američki sud odbio ukinuti sankcije bratu Radovana Karadžića

Luka Karadžić. Foto: EPA/ALEKSANDAR PLAVEVSKI

Kako se navodi u odluci Suda koju je objavio advokat Peter Robinson na svom Twitteru, Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) je 2003. godine sankcionisao Luku Karadžića zbog podrške svom bratu Radovanu.

Radovana Karadžića je u martu 2019. godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice, progona Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, terorisanja stanovništva Sarajeva tokom opsade grada i držanja pripadnika mirovnih snaga UN-a kao taoce.

Luka Karadžić je, kako se navodi u odluci suda u SAD-u, prije nekoliko godina zatražio od OFAC-a da ukine izrečene sankcije jer razlozi zbog kojih je sankcionisan više nisu primjenjivi, što je OFAC odbio.

Karadžić tuži OFAC tvrdeći da je odbijanje bilo proizvoljno i hirovito, a kako stoji u odluci, obje stranke su podnijele prijedloge za donošenje presude po skraćenom postupku.

“Sud smatra da OFAC-ovo odbijanje nije bilo proizvoljno i hirovito jer se dopustivo oslanjalo na Karadžićeve dosadašnje postupke kako bi održao svoje sankcije. Štaviše, Luka je nedavno dao izjave podrške svom bratu koje opravdavaju nastavak sankcija. Sud će usvojiti OFAC-ov zahtjev i odbiti Lukin unakrsni prijedlog”, navodi se u odluci.

Advokat Robinson, koji je branio Radovana Karadžića u Haškom tribunalu, te sad zastupa njegovog brata Luku u ovom slučaju, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže kako je razočaran ovom odlukom Suda.

Robinson pojašnjava da je Luka Karadžić na američku sankcionu listu stavljen 2003. godine, kada je međunarodna zajednica na sve načine vršila pritisak na porodicu Radovana Karadžića kako bi on bio uhapšen.

Njegov advokat kaže da nije vidio razloge nakon Karadždićevog hapšenja i presude da se te sankcije ne ukinu. Međutim, kada je zatraženo da se Lukino ime ukloni s liste sankcija, Ministarstvo finansija SAD-a je to odbilo, pozivajući se na njegove javne izjave kojima se kritikuje Haški tribunal i pruža podrška njegovom bratu tokom suđenja i žalbe.

Prema odluci Suda, Luka Karadžić je iznio tri argumenta – da je OFAC koristio pogrešan pravni standard, da je odluka bila proizvoljna i hirovita prema činjenicama i da je prekršio sopstvene propise u odbijanju da ga ukloni sa sankcione liste.

On je naveo, između ostalog, kako se njegovo kritikovanje suđenja Radovanu ne može smatrati opstrukcijom, zato što OFAC može sankcionisati pojedinca za njegov govor samo ako taj govor predstavlja “jasnu i prisutnu opasnost”. Sud je pojasnio da Karadžić ne uživa ustavna prava SAD-a, pa time ni njegov govor nije zaštićen.

“Po mom mišljenju, ta odluka je bila protiv demokratskih principa, uključujući slobodu govora, za koje SAD tvrde da ih promoviraju širom svijeta. Malo je vjerovatno da ćemo se žaliti, jer sudska praksa daje sudiji puno diskreciono pravo da se povinuje odlukama izvršne vlasti u oblasti vanjskih poslova. Ali nastavit ću tražiti ukidanje sankcija za druge na američkoj listi sankcija u nadi da će jednog dana američka vlada prestati kažnjavati nevine članove porodice”, ističe Robinson.Radovan Karadžić u sudnici tokom izricanja presude u martu 2019. Foto: EPA-EFE/Peter Dejong/POOL

U odluci suda u SAD-u stoji kako je Luka Karadžić 2018. godine, kada je tražio da se ukloni sa sankcione liste, tvrdio da on “nije imao nikakve veze sa zločinima za koje je osuđen njegov brat i da nikada nije optužen ni za kakve zločine proizašle iz rata u bivšoj Jugoslaviji”.

Također je tvrdio i da nije podržavao svog brata dok se skrivao od haškog pravosuđa, ni da mu je pružao finansijsku podršku.

Nakon istrage, kako se navodi u odluci, OFAC je ukazao na informacije iz otvorenog izvora koje pokazuju da je Luka Karadžić “zakupio nekoliko benzinskih pumpi iz ‘Jugopetrola’, koje su služile kao jedan od glavnih kanala zaliha novca Radovana Karadžića tokom njegovog skrivanja”.

Luka Karadžić je tada u svom odgovoru, kako se navodi, kazao da je vlasnik dionica gasne kompanije “Komotko” od 2000. godine, a koja nije profitabilna zbog izrečenih sankcija.

Robinson kaže kako sankcije otežavaju Luki Karadžiću održavanje bankovnih računa, čak i u Srbiji, “jer banke moraju da imaju posla sa američkim bankarskim sistemom i strahuju od posljedica ako bi dozvolile osobi sa liste sankcija da ima račun u njihovoj banci”.

Dodaje kako su se Karadžić i druge osobe na američkoj sankcionoj listi teško snalazile u finansijskom poslovanju.