Subota, 22 augusta 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Nermin Dedić je ispričao da je bio komandir Prve čete u odredu “Sretno”, čiji je komandant, kako je potvrdio, bio Hadžić koji je davao precizna uputstva, govorio da se civili ne diraju i da će poduzeti mjere ako bude neko samovoljno postupao.

Svjedok je rekao da je jedinica izašla u selo Vlahinje, gdje je stanovništvo mješovito, te da je zbog straha došlo do puškaranja iz pravca Očevlje, ali da su dobili naređenje od komandanta da se sklone i ne uzvraćaju paljbu.

Naveo je da su pronašli oružje naknadno i da su ljudi kod kojih je oružje nađeno otišli u Brezu.

“Komandant je obezbijedio pratnju, dao je svoje auto… Otišli su u Brezu”, kazao je svjedok.

Dedić je rekao da je vođen ratni dnevnik koji je preuzeo krajem augusta 1992. godine.

“Sve zapovijesti su precizno vođenje… Evidentirane”, kazao je svjedok i dodao da je dnevnik ostao u komandi.

Mehmed Hasanspahić, nekadašnji komandir veze u odredu “Sretno”, kazao je da je 8. juna 1992. godine dobio telegram od štaba i dešifrovao poruku koju je predao komandantu Hadžiću, a koja se odnosi na akciju na Čemerno.

“Dao je naredbu 9. juna da se unište haubice… To je jedini cilj”, kazao je svjedok i dodao da se akcija odgodila navečer, a sutradan je nastavljena.

Tužiocu Vladimiru Simoviću je rekao da su donesena četiri nišana i četiri panorame za koje je komandant rekao da se onesposobe, te da o žrtvama nema saznanja.

Drugooptuženom Teufiku Turudiću je kazao da Hadžić nije baš svaki dan išao u Brezu, da je dnevnik vođen, ali ne zna gdje je.

Za zločine u Čemernom u opštini Ilijaš sudi se Hadžiću, Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Benjaminu i Harisu Sikiri, Enesu Duraku, te Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliji. Na teret im se stavlja da su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Irfan Imamović, nekadašnji načelnik bezbjednosti u Kaknju, naveo je da je dobio naređenje da obezbijede jedinicu koju će uputiti u Brezu, što su i učinili 23. maja 1992. godine. Jedinicu su, prema njegovim riječima, predali Hadžiću i vratili se u Kakanj.

“Mi smo imali glavnog koordinatora koji je sa jedinicom išao, koji je trebao da nas upozna šta se dešava u Brezi… Ja nisam imao saznanja o sukobu”, kazao je svjedok.

Imamović je naveo da se Hadžić vratio u Kakanj u januaru, te da su formirali jedinicu.

“Štitio je sve one koji su bili slabi, sva moja saznanja su najpozitivnija”, kazao je svjedok.

Svjedok je Odbrani pojasnio da upućena jedinica nije bila dužna njega obavještavati, jer je bilo ljudi u Brezi koji su zaduženi za to.

Suđenje se nastavlja 10. aprila.

 

Najčitanije
Saznajte više
Petar Đurić (lijevo) i Davor Peulić (desno) ispred zgrade Suda BiH. Foto: Detektor
Peulići i Đurić: Vještak pojasnio zdravstveno stanje svjedoka
U nastavku suđenja za zločine u Skender-Vakufu i Travniku, vještak je iznio dodatna pojašnjenja u vezi s dva svjedoka za koje je ranije ocijenio da nisu sposobni da svjedoče.
Spasojević i ostali: Molila Panića u Bijelom Potoku da joj spasi sinove
Na suđenju za zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaz preminule svjedokinje koja je izjavila da je 1992. u Bijelom Potoku molila Petka Panića da spasi njene sinove, koji su bili odvojeni na kamione.
Danko Kajkut: Aktivnosti specijalaca u Kotor-Varoši