Dom u Miskoj Glavi. Foto: Detektor
Odlukom Sudskog vijeća, svi predloženi dokazi replike su odbijeni, osim saslušanja Dorothee Hanson koja je, prema naredbi Tužilaštva, napisala mišljenje o formiranju i funkcionisanju kriznih štabova na području Prijedora.
Na ovaj dokaz prigovore su uložile Odbrane Miodraga Glušca i Ranka Babića, uz pojašnjenje da nisu dobili originalni tekst mišljenja na engleskom jeziku, te su od Suda zatražili da dozvoli naknadno ulaganje prigovora na ovaj dokaz.
Obradovićeva braniteljica Tatjana Vasić uložila je prigovor nerelevantnosti na zahtjev Tužilaštva da mišljenje ove svjedokinje bude uvršteno u dokaze kao mišljenje vještakinje, pojašnjavajući da se Hanson ne može smatrati stručnom kao vještakinja i da Sudsko vijeće samo treba analizirati ove dokumente.
Staniša Gluhajić, predsjedavajući Vijeća, saopštio je da će o ulaganju ovog dokaza naknadno odlučivati, nakon što Odbranama koje su to tražile bude dostavljena originalna verzija i budu u mogućnosti iznijeti eventualne prigovore.
Vasić je potom u materijalne dokaze uložila gotovo više od 30 dokumenata, od kojih se većina odnosi na medicinsku dokumentaciju za optuženog Obradovića, kao i rješenja o njegovom mirovinskom statusu. Uloženi su i uvjerenje o Obradovićevom učešću u ratu Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora, te dopis i prateća dokumentacija Ministarstva pravde BiH u vezi s izručenjem Obradovića.
Tužilaštvo je prigovorilo na dio medicinske dokumentacije, navodeći da bi za nju trebao biti priložen i nalaz vještaka o zdravstvenom stanju optuženog, kao i da uvjerenje iz Odjeljenja Grada Prijedora nije relevantno, jer oni nisu organ koji je nadležan za utvrđivanje kretanja osoba tokom rata.
Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Došenović, Ranko Babić, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović optuženi su za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.
Nakon ulaganja materijalnih dokaza Odbrane, Tužilaštvo je od Vijeća zatražilo da njihove dokaze replike, koji nisu prihvaćeni, usvoje kao dodatne dokaze. Na ovaj prijedlog prigovore su uložile Odbrane Taranjca, Glušca i Babića, navodeći da ne zadovoljavaju da budu dodatni dokazi, da je riječ o osam svjedoka koji nikako ne govore o predmetu optuženja, te da smatraju da su takvi dokazi nerelevantni i nepotrebni.
Obradovićeva braniteljica je u prigovoru dodala da je Tužilaštvo trebalo dokazati da nisu bili u mogućnosti izvesti ove dokaze u redovnom postupku, te da smatra da su ovi svjedoci mogli biti saslušani ranije i da su bili dostupni tužiocima.
“Ovo je povreda prava na odbranu, jer ovi dokazi nisu predloženi u optužnici i nije opravdano da se sada izvode”, dodala je Vasić.
I prvooptuženi Taranjac je u obraćanju Vijeću naveo da su svi predloženi svjedoci živi i zdravi i da su u drugom predmetu u kojem je on optuženi dali svoje iskaze.
Taranjcu se u drugom predmetu sudi za zločine na području Prijedora i Sanskog Mosta.
Nakon kraće pauze, Vijeće je usvojilo dio dodatnih dokaza, te naložilo Tužilaštvu da na narednom ročištu pripremi saslušanje troje svjedoka. Preostali dokazi su odbijeni uz obrazloženje da bi odugovlačili postupak, jer su raniji svjedoci davali iskaze na slične okolnosti.
Nastavak suđenja zakazan je za 18. novembar.
