Uprkos stalnom radu, ne postoje objektivne mogućnosti za okončanje predmeta s nepoznatim počiniocima koji su iz Suda BiH prebačeni – po Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina – na niže nivoe, smatra tužilac za ratne zločine iz Srednjobosanskog kantona, Sulejman Selimović.

“Ako bi došli do novih dokaza koji bi povezali komandnu odgovornost s počiniocima, mogli bi ga Sudu BiH ponovo poslati na ocjenu složenosti, da ga preuzme Tužilaštvo BiH i procesuira po komandnoj odgovornosti“, pojašnjava Selimović.

Od preko 80 predmeta s nepoznatim počiniocem, u protekle tri godine u Srednjobosanskom kantonu je riješeno tek šest predmeta – dva su prešla u drugu vrstu predmeta, dva predmeta su spojena i jedan prenesen, dok je u jednom donesena naredba o obustavi istrage.

“Ne mislim da je nešto spušteno s motivom, osim da se rastereti s manje složenim predmetima Tužilaštvo BiH koje procesuira iz domena komandne odgovornosti i djela zločina protiv čovječnosti i genocida“, kaže Selimović.

Od ukupno 18 predmeta s konkretnim krivičnim djelom i počiniocem, koji su obuhvatali 50 osoba, jedan predmet je riješen nepokretanjem istrage pred Tužilaštvom u ovom kantonu, drugi ustupanjem nadležnosti, a u 15 predmeta donesena je naredba o obustavi istrage za 46 lica, i podignuta tek jedna optužnica protiv dvije osobe.

Gotovo tri godine nakon što je Detektor prvi put pisao o nedostatku dokaza i kapaciteta pravosudnih institucija u procesuiranju ratnih zločina u Goraždu, u Tužilaštvu Bosansko-podrinjskog kantona podignuta je samo jedna optužnica, dok su, u međuvremenu, od 15 došli do 21 predmeta s nepoznatim počiniocima koji su im prebačeni iz Državnog suda.

U junu je Detektor pisao da je predmet protiv osumnjičenih za zločine počinjene u maju 1992. u selu Vina kod Ustikoline prenesen na postupanje Kantonalnom tužilaštvu u Goraždu, osam mjeseci od ponovnog formiranja i pokretanja istrage u Tužilaštvu BiH.

Nezir Duraković kojem je 28. maja 1992. u selu Vina kod Ustikoline, u općini Foča, u šestoj deceniji života ubijena majka Hankija Duraković i još četiri osobe, govorio je za Detektor da postoje živi svjedoci, da je mnoge dokaze predao Tužilaštvu, ali nema pomaka.

“Ništa se još nije uradilo, a najvjerovatnije se neće uraditi”, rekao je tada.

Detektor je ranije pisao da Tužilaštvo Bosansko-podrinjskog kantona nije podiglo niti jednu optužnicu za ratne zločine počinjene na području Goražda, iako je ovaj grad pod opsadom bio više od 1.300 dana. Prema podacima udruženja žrtava, u ovom je gradu ubijeno oko 2.000 civila, od toga 148 djece.

Tužilaštvo Srednjobosanskog kantona. Foto: Tužilaštvo SBK

Iz Goražda su ranije naveli da imaju jedan predmet u sudu, koji je prebačen u Srbiju, te da nemaju tehničke uslove za saslušanje zaštićenih svjedoka.

Iz Suda BiH navode da prilikom odlučivanja o prenošenju vođenja krivičnog postupka na mjesno nadležne sudove odlučuju shodno Zakonu o krivičnom postupku, rukovodeći se ciljevima Državne strategije i Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Navode da u Sudu BiH ostaju najsloženiji predmeti, dok se, kažu, prilikom izrade Strategije i Revidirane strategije vodilo računa o kapacitiranosti entitetskih sudova i tužilaštva.

I iz drugih tužilaštava u BiH navode da im se prebacuju uglavnom predmeti s nepoznatim počiniocima. Ističu da je riječ o krivičnim djelima koja su počinjena prije 30 i više godina, te da najveći problem u radu predstavlja mali broj istražnih radnji koje se mogu poduzeti od strane postupajućeg tužioca, te nedostupnost i uopšte mogućnost svjedoka da se sjete ključnih činjenica s obzirom na protok vremena.

Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) podsjećaju da je, u skladu s Revidiranom državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina, propisano da će najsloženiji predmeti ostati u nadležnosti Suda i Tužilaštva BiH. Manje složeni predmeti se mogu prenijeti na pravosuđe entiteta i Brčko distrikta.

“S obzirom da predmeti KTNRZ [konkretno krivično djelo s nepoznatim počiniocem] predstavljaju predmete u kojima je poznato krivično djelo, ali je nepoznat počinitelj, prilikom kategorizacije složenosti i prenosa predmeta tokom rada na Revidiranoj strategiji, zauzet je stav da i ovi predmeti budu obuhvaćeni kategorizacijom i procesom prenosa na pravosuđe entiteta i Brčko distrikta“, navode iz VSTV-a u odgovoru za Detektor.

Manjak dokaza i nedostupnost najveći problem

U protekle tri godine Okružno tužilaštvo u Trebinju je podiglo dvije optužnice protiv tri osobe zbog krivičnog djela “ratni zločin protiv civilnog stanovništva” po Krivičnom zakonu bivše Jugoslavije. U tri godine preneseno im je 50 predmeta, od čega je sedam s konkretnim krivičnim djelom i počiniocem, te 43 s nepoznatim počiniocima.

Trenutno su u toku četiri predmeta pred sudom u Trebinju.

Tužiteljica Bojana Marković kaže da je problem što se ovi predmeti nisu prenijeli ranije.

“U svakom je data naredba policiji da postupa, da radi… da odu na teren, nađu svjedoke. Svi podaci se svode na službenu zabilješku – bili, prošli, vidjeli, nisu nikoga našli. Neko im je rekao da su umrli, otišli, odselili“, kaže Marković, dodajući da se predmeti u kojima su poznati djelo i počinilac riješe za godinu do dvije podizanjem optužnice.

Okružno javno Tužilaštvo Istočno Sarajevo navodi da je problem kvalitet dokaza u predmetima koji su im prebačeni.

“Svjedoci su u periodu od izvršenja krivičnog djela do sada pred različitim policijskim agencijama davali više iskaza, a neki su čak o istom događaju govorili različito, pa sve to čini njihove iskaze nevjerodostojnim, ukoliko bi se isti pojavili pred sudom“, navodi se u odgovoru iz Tužilaštva Istočno Sarajevo.

Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, koje je najviše dobilo predmeta ekshumacija, navodi da je veliki problem motivisanje svjedoka.

“Većina ih se vratila u mjesto stanovanja, gdje su se desila ova djela i gdje su manjinsko stanovništvo, te imaju osjećaj kako niko ne može pružiti zaštitu njima i članovima njihovih porodica“, navodi se u odgovoru.

Problem s protokom vremena koje se odražava na svjedoke evidentiran je i u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

“Istrage su sve kompleksnije i teže. Svjedoci su dokazno sredstvo u 90 posto predmeta. Na osnovu njihovog svjedočenja skupljamo dalje dokaznu građu na osnovu koje procjenjujemo da li možemo prikupiti dovoljno dokaza da nekoga optužimo ili ne. Svjedoci su stariji ljudi. Nisu to svjedočenja na nivou koji je potreban na glavnom pretresu. Oni umiru i raseljavaju se“, kaže Dragan Slijepčević, šef Odjela za ratni zločin Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Ovo Tužilaštvo je u protekle tri godine podiglo dvije optužnice za ratne zločine, a drugim, različitim tužilačkim odlukama, riješena su ukupno 72 slučaja.

“U protekle tri godine dostavljeno nam je 39 predmeta, od čega je 35 predmeta bilo protiv nepoznatog počinioca, dva protiv poznatog i dva predmeta formirana po određenom događaju“, navodi se u odgovoru Tužilaštva na upit Detektora o broju predmeta koje im je dostavio Sud BiH.

Slijepčević kaže da su zadnje tri godine dobijali predmete bez dovoljno dokaza da bi se podigla optužnica.

“Još jedan razlog nepodizanja optužnica je procesna nemogućnost. Da biste vi podigli jednu optužnicu, morate ispitati osumnjičeno lice. Tako nam nalaže Zakon o krivičnom postupku Federacije. Osumnjičeni koje smo locirali se nalaze van BiH i nisu dostupni organima gonjenja“, rekao je tužilac, kao i da takva dva predmeta imaju u Belgiji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Halil Lagumdžija, predsjednik VSTV-a, kaže da je preko 40 posto predmeta u kojima su osumnjičene ili čak i optužene osobe nedostupne organima bh. pravosuđa.

On je naveo da se veliki broj tih osoba nalazi u Srbiji i Hrvatskoj.

Nakon posjete BiH, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Serge Brammertz kazao je da – budući da ustavi zemalja gdje se kriju osumnjičeni zabranjuju izručenje svojih državljana drugim zemljama – ne postoji nikakva mogućnost da oni budu izručeni i procesuirani u BiH za djela koja su počinili.

“Jedini način da se zadovolji pravda u ovim slučajevima jeste da se ustupi krivično gonjenje onim zemljama u kojima se nalaze osumnjičeni”, izjavio je on.

Bez optužnica za ratne zločine ili neprovođenje istraga

Okružna javna tužilaštva u Bijeljini i Banjoj Luci, te Kantonalno tužilaštvo u Livnu, u protekle tri godine nisi podigli niti jednu optužnicu za ratne zločine.

Iz Tužilaštva u Banjoj Luci kažu da su dva predmeta vratili Sudu BiH, zbog složenosti, a dva drugim tužilaštva zbog nadležnosti. Imali su 13 predmeta bez konkretnog djela ili počinilaca – u četiri predmeta su donesene naredbe o neprovođenju istrage. Šest predmeta je poslano na nadležno postupanje i tri predmeta su riješena na drugi način.

Sud BiH im je u protekle tri godine na postupanje dostavio ukupno šest predmeta s nepoznatim počiniocima – tri su riješena tako što su prešla u drugu vrstu predmeta.

I u Bijeljini su predmeti riješeni obustavljanjem, neprovođenjem istrage, prenosom nadležnosti, ili ustupanjem predmeta. Dodaju da je problem što su pojedini svjedoci nedostupni i ne mogu pribaviti njihove adrese.

Iz Tužilaštva u Livanjskom kantonu navode da im je Sud BiH dostavio 12 predmeta, od kojih je 11 s nepoznatim i samo jedan predmet s poznatim počiniocem.

Kažu da su u protekle tri godine riješili 15 predmeta ratnih zločina – od čega osam u kojima je konkretno krivično djelo s nepoznatim počiniocem, tako što su donijeli šest naredbi o neprovođenju istrage, jednu naredbu o obustavi istrage i jedan su postupak prenijeli.

“Naglašavamo da se u istima radi o slučajevima ubistva civila, pronalaska vojnih lica- ekshumacija i asanacija, te da se kao najčešći problem u radu kod ove vrste predmeta pojavljuju nedostatni i nedovoljni dokazi koji se odnose na sam događaj povodom kojega je formiran predmet”, navode u dopisu iz Tužilaštva u Livnu.

U Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor su u protekle tri godine podigli samo jednu optužnicu. U dva predmeta istraga je obustavljena. Sud BiH im je dostavio osam predmeta protiv poznatih i 69 protiv nepoznatih počinilaca.

Branko Mitrović, tužilac Republičkog tužilaštva, kaže da tužilaštva u ovome entitetu imaju oko 700 predmeta ratnih zločina koji se odnose na ekshumacije, obdukcije, te predmete u kojima je neodredivo krivično djelo ili počinilac, a ukazuje na protivpravnu radnju.

Navodi kako se protivio, kada se usvajala nova strategija, da se predmeti u kojima nisu poznati počinioci krivičnog djela spuštaju tužilaštvima nižeg nivoa.

“To je nekorektno da mi to radimo. Oni [Tužilaštvo BiH] tim predmetima ništa nisu mogli posljednjih deset-petnaest godina. Oni su željeli da isprazne ormare. Shvatam da imaju problem. Oni plaćaju danak neradu i neorganiziranošću Tužilaštva BiH u proteklih deceniju i pol. Tek sada na red dolaze složeni predmeti, gdje su desetine mrtvih ljudi, civila, djece, teški ratni zločini koje nisu htjeli da rade, držali su godinama, sada dolaze na red“, ističe Mitrović.

Kaže da je u svakom predmetu donesena naredba o provođenju istrage protiv nepoznatih lica, ali više ništa ne mogu uraditi.

Nezadovoljstvo radom na predmetima ratnih zločina

Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) u protekle tri godine je podiglo 14 optužnica protiv ukupno 25 lica. Sud BiH im je u nadležno postupanje dostavio 89 predmeta u kojima nisu poznati počinioci konkretnog krivičnog djela, šest predmeta u kojima je neodredivo krivično djelo ili počinilac, te deset predmeta u kojima su poznati počinioci.

“Kantonalno tužilaštvo USK-a ima trenutno 12 aktivnih predmeta u fazi istrage, gdje se kao najveći problem i prepreka za okončanje istih pojavljuje nedostupnost lica, kako svjedoka, tako i osumnjičenih koji se nalaze u inostranstvu. U velikom broju tih predmeta raspisana je međunarodna potjernica“, navode iz Tužilaštva USK, kao i da zbog toga ne znaju kada bi ovi predmeti mogli biti završeni.

Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona je u protekle tri godine završilo 42 predmeta u kojima je poznato djelo i počinilac, od čega je podignuto 16 optužnica protiv 18 lica. Iz Suda BiH preneseno im je sedam predmeta u kojima su poznati počinioci i krivično djelo, te 48 predmeta s nepoznatim počiniocem. Njima je problem što imaju manjak saradnika, istražilaca, daktilografa.

Dodaju da, kao i ostali, imaju problem sa svjedocima koji nisu dostupni, ali i s manjkom volje za davanje izjava zbog protoka godina i uopšte nezadovoljstva radom na predmetima ratnih zločina.

Navode da u MUP-u HNK-a ne postoji odjel koji se bavi ratnim zločinima, a inspektor koji je sarađivao s Tužilaštvom na predmetima ratnih zločina je raspoređen na drugo radno mjesto.

Isti problem bi u budućnosti mogli imati u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

“Mi po procjeni postupajućeg tužioca lično saslušavamo svjedoka, ili putem policijskih agencija. Konkretno, mi radimo s MUP-om KS-a. Ne znamo šta ćemo kada nam odu u penziju dva istražitelja s kojima usko sarađujemo i imamo dobre rezultate“, kaže Slijepčević, te napominje da tužilaštva na nižim nivoima ne mogu u istragama angažovati pripadnike Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).