Dudaković i ostali: U kućama ostali i kasnije pronađeni mrtvi

Svetlana Maleš kazala je da je sa suprugom i njegovim roditeljima 1995. živjela u Kamengradu, gdje su došli iz Travnika. Ispričala je kako su jednog dana vidjeli da nema komšija, a potom i kako cestom prolaze vojnici i kamioni Armije BiH.

“Ja sam kroz prozor izašla, svekar je ostao da sjedi u kuhinji, svekrva je pošla za mnom”, navela je Maleš, dodavši da je njen svekar bio slabo pokretan zbog bolesti.

Kazala je da je sa svekrvom lutala po šumi tri dana i noći, te vidjela kako kuće gore i čula povike “Allahu ekber”. Navela je da su se četvrti dan predale vojsci i da su ispitivane, a kad su rekle da je u kući ostao svekar Jovo, odveli su ih tamo.

“Došli smo do kuće, oni su obišili… Djed je na hodniku, umro je”, navela Maleš, dodavši da im nisu dali u kuću.

Izjavila je da su ponovo vraćene u Sanski Most i da su prvo bile u jednom objektu s drugim ženama, gdje ih niko nije čuvao, a da su potom prebačene u drugi objekat, gdje je bilo čuvara. Navela je da je poslije blizu dva mjeseca razmijenjena.

Dodala je da su posmrtni ostaci svekra pronađeni 2007. godine.

Braniocu Asimu Crnaliću je kazala da nije doživjela maltretiranje nakon što se predala, osim što je jedan vojnik rekao da je treba ubiti. Potvrdila je da je ispod kuće u kojoj su živjeli u Kamengradu bio artiljerijski položaj.

Branioca Huseina Muhića interesovalo je zbog čega je svjedokinja bježala iz kuće, na šta je ona kazala: “Trebala me ista sudbina snaći.”

Za zločine na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.

Brane Marjanović posvjedočio je kako je 10. oktobra 1995. napustio porodičnu kuću u selu Dabar na području Sanskog Mosta nakon što su probijene linije i počela ratna dejstva. Kazao je da je njegov ujak Drago Marjanović ostao u selu.

“On nije htio ići, da ostavi stoku gore”, naveo je svjedok, dodavši da je ujak svojoj supruzi rekao da će doći.

Ispričao je da se njegova majka 2005. vratila u Dabar i da je dobila informaciju da je pronađena jedna lobanja, a poslije još neke kosti. Kasnije je potvrđeno da su to posmrtni ostaci njegovog ujaka. Naveo je da je on bio invalid i da nije bio vojno sposoban.

Optuženom Dudakoviću je potvrdio da je čuo da je Peti korpus ušao u Vrhpolje 17. septembra i da su tada intenzivirana borbena dejstva do 10. oktobra.

Svjedok Vojin Ilić kazao je da je živio u Sanskom Mostu, a njegovi roditelju u Dabru. Ispričao je da su njegovi roditelji došli kod njega kada je u septembru linija prvi put padala, a da se otac poslije vratio zbog stoke. Rekao je da je čuo da je njegov otac Pero 10. oktobra krenuo kad je narod bježao.

“Očekivao sam, izaći će, znam da je bio dobar čovjek”, kazao je svjedok.

Rekao je da su 1998. identifikovani posmrtni ostaci njegovog oca, koji su s ostacima komšinice Jovanke Ilić pronađeni u bunaru, dok je čuo da je komšija Đuro Ilić pronađen u jarku.

Braniocu Ifetu Feragetu kazao je da je on u oktobru 1995. bio na položajima oko Sanskog Mosta i da su trajale borbe. Rekao je da ne zna da li je u Dabru bilo vojske 10. oktobra.

Suđenje se nastavlja 22. jula.