Rade Macura ispred Suda BiH. Foto: BIRN BiH
Tužiteljica Olivera Đurić je rekla da je žalba uložena zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se presuda preinači ili bude određeno ponovno suđenje.
Đurić je kazala da je Sudsko vijeće utvrdilo status oštećenih, da se događaj desio na način kako je opisan u optužnici, te da je Macura komandovao jedinicom čija su dva pripadnika lišila života civile koji su se predali. Navela je da je Vijeće utvrdilo uvjet “nadređeni-podređeni”, ali nije iz izvedenih dokaza, kojih je bilo dovoljno, utvrdilo da li je Macura podnio izvještaj nadređenima, niti da li je bio prisutan na mjestu gdje je događaj počinjen.
Ona se osvrnula na svjedočenje Vladimira Radovića koji je, kako je rekla, nakon odvoženja ranjenog Veljka Vekića u bolnicu i povratka u Turjak, gdje se desila pucnjava, rekao Vladi Spasojeviću, vozaču kombija, da kaže komandiru Macuri da je ostao kod kuće, čime ga “stavlja na taj lokalitet“. Đurić se pozvala i na iskaz svjedoka Branislava Ćulibrka koji je rekao da se Macura nalazio iznad puta, te Žarka Glamočaka koji je rekao da je “komandir ostao na mjestu“. Svjedok Đurađ Račić je rekao da su nakon pucnjave dozivali Macuru nadimkom Mačak.
“Svi su znali šta se tamo desilo, pričalo se šta se tamo desilo. Iskazi svih saslušanih svjedoka koji imaju saznanja, bilo ih je 32 – od pripadnika komande, bataljona ili brigade – niko nije rekao da zna da su zarobljeni predali oružje i da su nakon toga Macurini ljudi pucali u njih“, rekla je tužiteljica.
Tužiteljica je kazala da je Macura usmeno rekao komandantu bataljona Miodragu Keviću šta se desilo, ali nije podnio izvještaj. Dodala je da ovu činjenicu utvrdio i vještak vojne struke Martin Frančešević. Podsjetila je da niko od odgovornih zbog toga nije procesuiran.
“Trebao je da obezbijedi mjesto događaja, zadrži učesnike i svjedoke, obavijesti komandanta bataljona i vojnu policiju. On to nije uradio, nego se pokupio i otišao sa svojim vojnicima. Nije preduzeo nikakve mjere da počinioci budu kažnjeni“, rekla je Đurić.
Prvostepenom presudom Macura je oslobođen optužbe da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, u junu 1992., za vrijeme pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz Kozarca, koja se pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.
Branilac Miodrag Stojanović je rekao da Tužilaštvo nema poziciju o ključnoj stvari u ovome predmetu, a to je komandna odgovornost. On je naveo da iz prvobitne i izmijenjene optužnice ne proizilazi da li je Macura bio na licu mjestu, da li je komandovao akcijom, odnosno imao saznanje šta se desilo.
“Očigledno je da su svi znali da su ti ljudi stradali, ali samo je Macura trebao nešto poduzeti. Sada smo došli u situaciju da komandant čete treba da odgovara za komandnu odgovornost, a niko nije utvrdio da je on znao šta se desilo“, rekao je Stojanović, navodeći da se u izmijenjenoj optužnici Tužilaštva navodi “da je znao ili mogao znati“.
Apelaciono vijeće će, kako je rečeno u sudnici, pisani otpravak presude donijeti u zakonskom roku.
