Kandić i ostali: Civili kod škole u Zijemlju

Dušan Sjeran je ispričao da su u ljeto 1992. godine srpsko civilno stanovništvo i vojska izbjegli iz Potoka kod Mostara u Zijemlje, gdje je on nastavio raditi u kuhinji.

Nije se mogao sjetiti datuma, ali je potvrdio da je jednog dana tog ljeta vidio bošnjačke civile kod škole, za koje je čuo da su iz Nevesinja.

Tužilaštvo ga je tokom svjedočenja više puta podsjećalo na iskaz iz istrage u kojem je, između ostalog, rekao da su muškarci bili uvođeni u hodnik škole, da je čuo kako su tučeni, kao i da je vidio jednog koji je izveden iz škole krvav i otečen.

Svjedok je rekao da se toga ne može sjetiti, a nakon što je upitan da li je to izjavio, Sjeran je kazao da “jeste ako piše“, ali i da je dosta toga zaboravio.

Sjeran je naveo da ne zna ko je bio od vojske ili policije kod škole dok su muškarci vođeni i tučeni, na šta mu je Tužilaštvo predočilo zapisnik u kojem je kazao da je ispred škole bilo više osoba, između ostalog, Dragan Đurđić, Dragan Ivanišević te Goran Došlo, a svjedok je rekao da ne zna tačno da li su svi bili tu.

Također je naveo i da se ne sjeća da je u izjavi rekao da je u jednom trenutku došao Zdravko Kandić. Tužilaštvo mu je pročitalo dio izjave u kojoj je kazao da, nakon što su odvedeni bošnjački civili, pred školom nije bilo Đurđića, Ivaniševića, Došle i drugih osoba.

U unakrsnom ispitivanju je pojasnio da prilikom davanja izjave nije diktirao imena osoba koje su bile ispred škole, nego su ga pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu na njih podsjetili, isto kao i u slučaju kada je u izjavi govorio o osobama koje nisu bile ispred škole nakon odlaska civila.

Ivaniševićevoj Odbrani je rekao da optuženog nije poznavao prije rata. I Odbrani Došle je naveo da nije poznavao optuženog prije ni tokom rata, te da ne može znati je li taj dan bio ispred škole. Ipak, odgovarajući na dodatna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je Došlu upoznao u ratu, a Došlina Odbrana je najavila da će ga pozvati za svog svjedoka kako bi razjasnila ove okolnosti.

Za bošnjačke civile je kazao da je čuo kako su odvedeni u razmjenu.

Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona. Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja.

Vlado Lozo, nekadašnji pripadnik Petog bataljona se prisjetio da je u ljeto 1992. godine, nakon što su se srpsko stanovništvo i vojska povukli iz Potoka u Zijemlje, bio prisutan na Rujištu kada je “Mihajlović vršio primopredaju Zdravku Kandiću“, koji je tada postao komandant Petog bataljona.

Tužilaštvo je pročitalo dio njegove izjave prema kojoj je naveo da je Mihajlovićev zamjenik bio Dragan Đurđić koji je ostao da bude zamjenik Kandiću.

Nakon što je upitan za Interventni vod, svjedok je kazao da je za njega čuo od osoba koje su ga ispitivale.

“Za mene je to bila jedna grupacija koja nikom nije odgovarala“, kazao je on.

Tužilaštvo ga je podsjetilo na dio izjave u kojem je naveo da je Dragan Đurđić bio nadređen ovom vodu, što je svjedok negirao. Pojasnio je da nije čitao izjavu koju je dao, te da je potpisao samo kako bi otišao.

Upitan za stanovništvo iz Šarica, svjedok je kazao da su Bošnjaci otišli. Nakon što mu je pročitan dio izjave prema kojoj je kazao da zna da je vršeno “čišćenje Šarica“ i da je u tome učestvovao Interventni vod u kojem je bio Dragan Đurđić i policija, on je kazao da to nije tačno.

Dodao je kako je čuo da su očišćene Šarice, te priče o tome šta se desilo stanovnicima.

“Jedni govore da su otišli na razmjenu, drugi da su pobijeni“, kazao je on.

Prisjetio se kako je vidio u Podkorini četvero starijih ljudi te spriječio vojnika da ih tuče. Dodao je da je kasnije čuo da su ubijeni.

Suđenje će se nastaviti 20. maja.