Utorak, 17 novembra 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Petko Jovanović posvjedočio je u istrazi da je živio u Hrasnici i da nije želio otići iz svoje kuće misleći da će se smiriti tenzije koje su postojale.

“U aprilu 1992. počinju hapšenja osoba srpske nacionalnosti”, izjavio je Jovanović, dodajući da je angažovan u radni vod.

Prvobitno je, kako je naveo, čistio po Hrasnici, a kasnije je morao ići na kopanje rovova. Rekao je da je u radnom vodu bilo 20-ak Srba. Ispričao je kako se jedne prilike povrijedio i da je bio oslobođen radova do aprila 1993. Rekao je da je bio bio angažovan da vodi evidenciju prilikom ukopavanja Srba.

“Neki su umrli prirodnom smrću, neki od granata, a neki u zatvorima”, naveo je Jovanović.

Dodao je da bilo sahranjeno oko 60 ljudi i da je primjetio da su neki imali slomljene kosti. Jovanović je kazao da je uprkos ograničenoj sposobnosti ponovo morao ići na kopanje rovova, odakle je 1994. uspio pobjeći.

Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Vahid Alađuz, Emir Redžović, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.

Mladen Mladić kazao je da je živio s porodicom u Hrasnici i da je išao u osnovnu školu “Aleksa Šantić”, gdje su ga 1992. zatvorili kao i njegovu majku. On je rekao da je bio u prostoriji s više muškaraca i da su neke tukli u fiskulturnoj sali. Naveo je da je jedan njega počeo daviti.

“Aleksa je u toku noći umro. Agan Nezir je rekao da je umro prirodnom smrću”, naveo je svjedok.

On je rekao da je prebačen u garaže, gdje je tučen, a jednu noć je odveden u atomsko sklonište, odakle ga je vratio Pero Šutalo koji mu je bio zet. On je rekao da je tu noć podleglo nekoliko zatvorenika i da je dolazio ljekar.

“Konstatovali su prirodnu smrt, a ljudi su umirali usljed batina”, kazao je Mladić.

On je dodao da je poslije prebačen u podrum jedne zgrade, gdje su uslovi bilo malo bolji i gdje ih nisu tukli. Rekao je da je vođen na kopanje rovova a da je razmijenjen u maju 1993.

Milena Šućur ispričala je da je u ljeto 1992. sa još tri žene zatvorena u improvizovanu ćeliju ispod stepeništa u škole “Aleksa Šantić”. Ona je navela da su dobijali jedan obrok dnevno, da su nuždu vršile u kantu, te spavale na strunjačama u skučenom prostoru.

“Mene niko nije tukao”, kazala je svjedokinja.

Navela je da su odatle premještene u podrum nedovršene zgrade, gdje su se uslovi poboljšali nakon posjete Crvenog krsta. Kazala je da je više puta vođena na ispitivanje kod Huse. Čula je kad je jedan govorio kako je Huso isprobao karataške vještine na nekim zatvorenicma i da neće preživjeti.

Šućur je rekla da je razmijenjena u maju 1993.

U komentaru na pročitane iskaze preminulih svjedoka, Odbrane su ukazale da su oni pomiješali određene okolnosti, kao i da nije precizirano od koga su dobili saznanja.

Suđenje se nastavlja 8. decembra.

Najčitanije
Saznajte više
Kunarac: Muža pronašla mrtvog u šumi nakon napada na Kobilju Ravan
Na suđenju za zločine na području Foče, pročitan je iskaz preminule svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine koja je ispričala kako je pronašla muža mrtvog nakon napada na selo Kobilja Ravan u ljeto 1992.
Deset godina zatvora za zločin u Dusini kod Zenice
Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom osudio Šerifa Patkovića na deset godina zatvora za zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u januaru 1993. u selu Dusina kod Zenice.
Olović: Supruga posljednji put vidjela pretučenog u policiji
Lasica i Milović: Dužnost informisati starješinu po izvršenju zadatka
Bužimkić i ostali: Od zarobljenika tražili da im pokažu minska polja