Kandić i ostali: Civili predati Draganu Đurđiću

Svjedok Damir Miskin se prisjetio da je ispred škole u Zijemlju vidio dosta vojske, a za stolom su sjedili Božo Došlo i Dragan Đurđić. Miskin je kazao da je s još nekoliko osoba poslan na lokalitet Teleće Lastve kako bi čuvali liniju. Vodič im je bio, kako je naveo, Đurđić, dok je jedan civil nosio municiju.

Nakon sedam dana su se, rekao je, vratili prema školi, a na putu ka Zijemlju sreli su grupu civila koji su krenuli s njima. Prema njegovim riječima, civili su imali automatsku pušku, karabin i pola kese bombi, što im je oduzeto.

“Civili se predaju Draganu Đurđiću. (…) Desila se galama u školi. Ušli smo nas trojica. Bilo je neko ispitivanje. Vidio sam Đurđića u hodniku, ispitivao je, ne znam koga. Civili su bili u maloj prostoriji”, posvjedočio je Miskin i naveo da je sa Đurđićem bilo još vojnika i da su “možda ispitivali civile”.

Miskin je naveo da se tada s još jednom osobom popeo na tavan škole gdje je s nekom djevojkom bila osoba pod nadimkom “Triša”. Rekao je da ne zna ko je djevojka i moguće je da je bila u grupi civila koju su oni doveli u školi. Kazao je da je dovedena još jedna žena koju su u potkrivlju silovali on i još jedna osoba.

Miskin je na ročište doveden sa izdržavanja četverogodišnje kazne zatvora zbog silovanja u junu 1992. na području Nevesinja.

Svjedok je rekao da je Đurđića ponovo vidio u hodniku, a kasnije čuo da su civili opljačkani, odvedeni i ubijeni.

Za Đurđića je rekao da ne zna šta je bio u Zijemlju, a potvrdio je da ga nije poznavao od ranije i kasnije je saznao njegovo ime i prezime.

Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona.

Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece dobi od 15 dana do dvije godine života.

Danilo Topalović je ispričao da je nakon 19. juna 1992. izbjegao u Zijemlje, gdje je kasnije čuo da je, navodno, Zdravko Kandić postavljen za komandanta Petog bataljona.

Prisjetio se 22. ili 23. juna kada je s drugim osobama krenuo prema repetitoru Velež, te su skrenuli lijevo prema Jasenovom dolu, gdje su na jednom proplanku vidjeli grupu vojnika i civila. Tada su se pojavili, kako je naveo, kapetan Dragan i osoba koju su zvali Pilot, kada dolazi do napetosti.

“Neko od njih dvojice je tražio pištolj od civila. (…) Nas petorica smo se uputili prema nekim ‘bespućima’. S nama su do pola puta bila dva civila koja su nam nosili municiju i oni su se vratili. Dolazimo iznad Jasenovog dola”, prisjetio se.

Kada su se vraćali prema Zijemlju sreli su grupu civila koji su krenuli s njima. Poslije su sreli dio korpusne policije kojima su civili predati. Kasnije je vidio civile pored škole u Zijemlju, a oko njih “četiri kordona vojske”.

“Vidio sam Zdravka Kandića, Mladena Kandića, bio je tu kapetan Dragan, (…) Gaga Aćimović je bio rezervni policajac, Mladen Kandić. (…) Ne znam šta je bilo sa civilima. (…) Ja pojma nisam imao da su ljudi strijeljani”, izjavio je Topalović.

Za kapetana Dragana je rekao da nije znao njegovu ulogu i formaciju, te da je imao neku borbenu grupu za koju misli da je bila smještena na Zijemlju oko škole.

Topalović je pojasnio da je za Zdravka Kandića čuo mjesec i po nakon ovih događaja, kada se spremala akcija na Bijelo Polje. On je naveo da su mu istražioci, kada je davao izjavio, rekli da je on bio u Zijemlju.

Naveo je da su imena koja se spominju u njegovoj izjavi imena koja su mu istražitelji rekli, jer su mu pokazivali određene slike. Isto je rekao i za kapetana Dragana – da su mu istražitelji pokazali sliku i rekli da se zove Dragan Đurđić.

Naredno suđenje je zakazano za 18. mart.