Ramić Ćamil i ostali: Bez informacija o nezakonitom postupanju prema zatvorenicima

Esad Omeragić je ispričao kako je 1. marta 1995. iz Centra službi bezbjednosti (CSB) Goražde, gdje je do tada radio kao samostalni inspektor, prešao na mjesto pomoćnika komandanta za bezbjednost 81. divizije. Na njegov zahtjev došli su Jusuf Omanović i Mehmed Dobrača, koji su raspoređeni kao referenti za kontraobavještajne, odnosno poslove vojno-policijske i štabne bezbjednosti, dodao je.

Komandant 81. divizije, kako je rekao, bio je Hamid Bahto, koji je izdavao naredbe i raspoređivao referente. Omeragić je kazao kako je prije njega poziciju pomoćnika komandanta za bezbjednost obavljao Emir Imamović, a Ramiz Mićivoda je bio komandir čete Vojne policije.

Komanda 81. divizije prebačena je u zgradu ZOIL-a, gdje je bila četa Vojne policije, a u podrumu su bile prostorije zatvora, objasnio je.

“Bilo je zatvorenika srpske nacionalnosti, odnosno pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), ali bilo je i pripadnika Armije”, rekao je Omeragić te dodao kako je poslove obezbjeđenja vršila vojna i zatvorska policija.

Na pitanje tužiteljice Čobović o nadređenosti Službe vojne bezbjednosti Vojnoj policiji “u stručnom smislu”, Omeragić je objasnio da je preko referenata brinuo o zakonskom postupanju prema zatvorenicima. Dodao je kako su pravila strogo propisana, ali da ih se on ne sjeća jer je prošlo puno vremena.

“Ja za to vrijeme nikada nisam dobio nijednu informaciju o nezakonitom postupanju i maltretiranju zatvorenika. Da jesam, ja bih nešto poduzeo. Od disciplinske odgovornosti, do suda”, kazao je Omeragić te dodao kako je od svih pripadnika vojne službe bio nadređen Vojnoj policiji.

Nakon što je tužiteljica svjedoku predočila dvije krivične prijave protiv zarobljenika gdje stoji njegov potpis, on je objasnio kako su referenti vršili ispitivanja zatvorenika, ali da nisu mogli potpisati prijavu.

Na pitanje Odbrane Ćamila Ramića o obezbjeđenju zatvora, Omeragić je potvrdio da se radilo prema pravilniku Armije Bosne i Hercegovine iz 1992. o stručnom komandovanju, prema kojem obezbjeđenje zatvora ne spada u stručna pitanja, nego da o tome odlučuje komandant jedinice pri kojoj je Vojna policija. Objasnio je da Služba vojne bezbjednosti nije postavljala upravnika zatvora, te da nije dobijala nikakve izvještaje od Vojne policije.

Na pitanje Senada Pizovića, branioca Mehmeda Dobrače, o ispitivanju zatvorenika, Omeragić je pojasnio da su to radili njegovi referenti, ali da su radili i pripadnici javne i državne sigurnosti iz CSB-a Goražde, za šta su trebali posebna ovlaštenja.

Ramić, Himzo Selimović i Ramiz Mićivoda su optuženi za zločine nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada počinjene od 1992. do 1994. godine. S njima se sudi i Dobrači, koji je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda.

Svjedok Jusuf Omanović je potvrdio kako je u septembru 1995. naslijedio Omeragića na mjestu pomoćnika komandanta za bezbjednost 81. divizije. Na pitanje tužiteljice Čobović o komunikaciji s Mićivodom, svjedok je rekao kako nije imao potrebe za tim.

Omanović je naveo kako je jedne prilike razgovarao sa zarobljenim pripadnicima VRS-a, ali da je to više bio prijateljski razgovor, a ne ispitivanje, koje su, dodao je, mogli vršiti pripadnici Službe državne bezbjednosti i obavještajni organi.

“Možda je Mehmed Dobrača razgovarao”, kazao je Omanović.

Uloga referenta za vojno-policijsku bezbjednost bila je posrednička između komandanta za bezbjednost i Vojne policije, objasnio je Omanović.

Suđenje se nastavlja 18. decembra.