Rado Radić: Svjedočili ubistvima u Bosanskom Šamcu

Svjedok Optužbe Mihajlo Todorović je rekao da je nakon početka rata u Šamcu bio na radnoj obavezi u firmi u kojoj je radio kao rukovalac građevinskih mašina i automehaničar.

Kazao je i da je poznavao ubijenog Marka Evića, s kojim je radio i bio kućni prijatelj, te da mu ništa nije poznato u vezi s njegovim nestankom.

“Poznato mi je bilo da je i Marko Ević bio zatvoren u srednjoj školi u Šamcu”, rekao je Todorović.

Ispričao je da mu je jednom šef naredio da s mašinom ode na Lugove, gdje je trebalo da “nešto otkopa”, što je i uradio.

Dodao je da je kasnije čuo da su tu bila četiri tijela u fazi raspadanja, te da mu nije poznato gdje su završila.

Rado Radić je, prema navodima optužnice, u junu 1992. godine – kao pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u sportskoj dvorani, gdje su bili zatvoreni civili nesrpske nacionalnosti – iz poluatomatske puške ubio jednog od zatvorenika, Marka Evića.

Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.

Svjedok Odbrane Lazar Stanišić ispričao je da je nakon početka rata u Šamcu, 17. aprila 1992. godine, pripremao hranu za vojnike i zatvorenike, kao i da je nakon izlaska iz zatvora u Zemunu bio vojni policajac u Brčkom.

Stanišić je naveo da je vidio kad je Slobodan Miljković zvani Lugar u selu Crkvina iz “pumparice” i pištolja ubio 15 ljudi.

“Slobodan Miljković je čovjek iz Srbije. Znam da je 15 ljudi došlo helikopterom u Batkušu i da su mešetarili po Šamcu”, kazao je Stanišić.

On je ispričao da su Miljkovića i druge osobe iz Srbije podržavali rukovodioci Opštine i policije Blagoje Simić i Stevan Todorović.

Simića i Todorovića je zbog zločina u Bosanskom Šamcu osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Stanišić je objasnio da ga je “paravojna grupa” iz Srbije uhapsila kao svjedoka ubistava u Crkvini, te da je iz zatvora u Zemunu pušten početkom juna 1992. godine.

Dodao je da je tada raspoređen u Vojnu policiju u Brčkom, gdje mu je kasnije jedan policajac rekao da je Slobodan Miljković ubio još dva čovjeka u Šamcu.

Svjedok Juro Krajinović je kazao da je u vrijeme ubistava Bartola Kljajića i Marka Evića bio zatvoren u dvorani Srednjoškolskog centra u Šamcu, u kojoj se tada nalazilo blizu 400 ljudi.

Prisjetio se da je Slobodan Miljković zvani Lugar nakon ulaska u dvoranu imao bombu i pištolj, te da je ubio Bartola Kljajića.

“Vidio sam kako Bartola ubija. Onda je zvao gospodina Radića. Svi su se bojali Lugara. Bespomoćni su bili stražari”, ispričao je Krajinović.

Svjedok je dodao da je nakon ubistva zakočio Miljkovićev pištolj, te da je rekao drugom zatvoreniku “da ima sreće jer je pištolj zakovao”.

Krajinović je kazao da je čuo i pucanj iz puške, te da nije vidio ubistvo Marka Evića.

Na pitanje tužioca Slavka Krulja svjedok je rekao da je u dvorani čuo dva pucnja, te da je “Radić drhtao dok je nosio pušku”.

Za optuženog je kazao da je bio korektan prema zatvorenicima, te da misli da nakon ubistava Radić više nije bio stražar u srednjoškolskoj dvorani.

Suđenje se nastavlja 10. novembra, kada je predviđeno da optuženi svjedoči u svoju korist.