Nanić i ostali: Suprotstavljene Odbrane Nanića i Kudelića

Advokatica Mersiha Delić u završnoj riječi je ocijenila da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, nakon provedenog dokaznog postupka, nije van svake razumne sumnje dokazalo da je Nanić odgovoran za hapšenje i zatvaranje zarobljenika u hotel “Radoč”.

Pozivajući se na nalaze i mišljenja vještaka vojne struke Dragomira Keserovića i Martina Frančeševića, Odbrana je navela da je nesporna činjenica da je vojni pritvor bio u podrumu hotela “Radoč”, koji je služio kao sabirni centar za uhapšene pripadnike paravojnih formacija, dok je na spratu bila i komanda 505. bužimske brigade, ali da Nanić nije znao, niti se usaglasio s tim da se zatvaraju zarobljenici.

“On je zbog bolesti bio odsutan, nije znao da je iko zatvoren, a to je potvrdila i Šefika Šišić, medicinska sestra koja ga je liječila“, rekla je braniteljica Delić.

Odbrana navodi da Tužilaštvo nije predočilo nijedan materijalni dokaz – izvještaj ili naredbu koju je potpisao ili sačinio Zijad Nanić kao pomoćnik komandira za bezbjednost.

“Iz iskaza svjedoka, oštećenih, proizilazi da Nanić nije znao za njihovo zatvaranje“, navela je Delić.

Odbrana se osvrnula i na optužbe za odvođenje zatvorenika 12. maja 1995. godine, koji su potom ubijeni, te navela da Nanić nije ni znao da su zatvoreni niti je imao saznanja da su izvedeni iz ćelije.

To je, prema riječima braniteljice Delić, potvrdio Goran Krčmar, koji je naveo kako su tijela vojnika Vojske Republike Srpske razmijenjena s teritorije Bihaća i Bosanskog Novog, što se, kako smatra Odbrana, ne može dovesti u vezu s Nanićem. Braniteljica je na kraju predložila da Nanić bude oslobođen po svim tačkama optužnice.

Odbrana je osporavala i to da je Nanić bio nadređeni Vojnoj policiji, navodeći da joj je jedino komandir brigade mogao naređivati.

S tim se nije složila Odbrana Esada Kudelića, koji je bio komandir voda Vojne policije.

Njegov branilac Husein Mahić u završnoj riječi je naveo da njegov branjenig nije mogao nikome naređivati, a da je njemu prvi nadređeni bio Zijad Nanić.

On je rekao da su jedino svjedoci Omer Ćuturić i Husein Rizvić bili “neprijateljski“ raspoloženi” prema njegovom branjeniku, te su ga samo oni “optužili za premlaćivanje u pritvoru”.

“Očekivao sam da će Tužilaštvo BiH povući ovu tačku iz optužnice, obzirom da njih dvojica nisu bili zarobljenici, bili su u 505. brigadi, ali su htjeli pobjeći s linije i na njih se načela Ženevske konvencije ne odnose“, rekao je Mahić.

Odbrana tvrdi da su iskazi ova dva svjedoka proturječni, te traži od Vijeća da ih s oprezom razmotri i ne poklanja im vjeru.

Mahić je naveo da je Kudelić postavljen za komandira početkom decembra 1994. godine, da je od 22. decembra do 29. januara 1995. bio na bolovanju zbog teške upale pluća, dok je 18. marta te godine ranjen, kada i prestaje njegov vojni angažman.

“On nije imao ni efektivnu, ni bilo kakvu kontrolu nad radom Vojne policije, niti on može biti odgovoran za propuste njegovih nadređenih“, rekao je branilac, te zatražio od Vijeća da donese ispravnu odluku.

Nanić i Kudelić optuženi su s Hasanom Mustafićem, Vahidom Bajraktarevićem, Nedžadom Bapićem, Senadom Salkićem, te Samirom i Huseinom Isakovićem za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu od novembra 1994. do augusta 1995. godine.

Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Na narednom ročištu, koje je zakazano za 6. novembar, planirane su završne riječi Odbrana Bajraktarevića i Salkića.