Ramić Ćamil i ostali: Optuženi nije bio nadređeni Vojnoj policiji

Svjedok Enver Kustura ispričao je da se u šumi iznad sela Okrugla, gdje su izbjegli iz Višegrada, formirao bataljon “Vatra”, te da su tu bili do juna 1992. godine, kada se povlače u Međeđu.

Naveo je da je u Međeđi postojao Štab Teritorijalne odbrane (TO) Višegrad, na čijem čelu je bio Mehmed Tvrtković, da je Ćamil Ramić bio zadužen za bezbjednost, te da njegova jedinica nije imala dodirnih tačaka sa Štabom.

Prema riječima svjedoka, Prva višegradska brigada formirana je početkom novembra 1992., a za komandanta je postavljen Ahmet Sejdić, dok je Rašid Sobo bio načelnik štaba brigade.

Govoreći o akciji na Meremišlju, svjedok je rekao kako Sejdić nije bio direktni učesnik akcije, te da je on išao sa svojim bataljonom “Vatra”.

“Nakon akcije, pretresli smo teren i na platou sam vidio dva ili tri zarobljenika – Branu Šišića, Miću Obradovića i kasnije sam čuo da je treći bio iz Zenice, Slobodan Tanasković”, ispričao je svjedok te dodao kako su odvedeni u kuću u Međeđi, gdje su pritvoreni.

Svjedok je kazao kako je zarobljenike u pritvoru osiguravala Vojna policija, ali negirao je da im je nadređeni bio Ćamil Ramić.

Tužiteljica Marijana Čobović predočila je svjedoku njegovu izjavu datu tokom istrage u kojoj je naveo: “Zatvorenici su bili u nadležnosti Vojne policije, kojoj je nadležni bio Ramić Ćamil”, što je on negirao.

“To nije tačno, jer tada nije ni postojala brigada”, rekao je svjedok.

On je ispričao i da je jedne prilike vidio zarobljenike Šišića i Obradovića kako sjede ispred kuće na obali Drine, a da je Šišića vidio i kasnije, te je naveo kako su u decembru 1992. zarobljenici prebačeni u Goražde.

“Mićo i Brano su razmijenjeni iz Goražda, a za Tanaskovića sam čuo da je preminuo”, kazao je svjedok.

Ramićeva braniteljica u zamjeni Nina Karačić Brković predočila je naredbe Komande Prve višegradske brigade iz novembra 1992. godine, na kojima se u ime komandira brigade potpisao svjedok, ali je Kustura negirao da se radi o njegovim potpisima.

“Ne, to nisu moji potpisi, na dva dokumenta iz istog dana, ujutro sam operativac, a popodne načelnik operacija, nisam baš toliko nepismen”, rekao je svjedok.

Ramić je s Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom optužen za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.

Drugi svjedok Rašid Sobo ispričao je kako je raspoređen u Prvu višegradsku brigadu, gdje ga je Ahmet Sejdić 19. oktobra 1992. predstavio kao načelnika štaba brigade. Dodao je i kako ga je dva dana ranije Sejdić zvao da odu na Meremišlje kako bi vidjeli sistem obezbjeđenja i zaplijenjena materijalno-tehnička sredstva nakon akcije.

“Tu sam ranjen, te sam naredna tri do četiri dana bio u Goraždu na oporavku”, naveo je svjedok i napomenuo kako nije vidio zarobljenike, ali da je čuo da su bila trojica.

Kazao je da je unutar brigade postojala jedinica Vojne policije koja je bila podređena komandantu brigade.

Ispričao je i da je od formiranja brigade Ćamil Ramić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost, ali da Vojnom policijom nije mogao komandovati bez odobrenja ili naredbe komandanta brigade.

“On je radio poslove obuke Vojne policije, usavršavanja i poštivanja pravila djelovanja te kontraobavještajne poslove”, izjavio je svjedok.

Naveo je i kako je u januaru 1993. godine učestvovao u akciji na Strmici i Strgačini, da je akcija briljantno urađena, te da su ratni zarobljenici prebačeni u pritvor u Međeđi. Nakon pada Međeđe u maju 1993., prema njegovim riječima, svi su se povukli prema Goraždu.

Odbrana Ramića je i ovom svjedoku predočila naredbe iz Komande Višegradske brigade na kojima je se nalazi Sobin potpis u ime komandanta brigade, što je svjedok potvrdio, te je naveo kako je, po usmenim ovlaštenjima komandanta, mogao potpisati naredbe.

Suđenje se nastavlja 16. oktobra.