Dan bijelih traka u Prijedoru: Roditelji i dalje traže izgradnju spomenika za ubijenu djecu

Senija Bešić, preživjela logorašica, majka je 15-godišnjaka koji je ubijen tokom progona i zatvaranja nesrpskog stanovništva u prijedorske logore. Ona se svake godine 31. maja, sa drugim roditeljima i onima koji obilježavaju ovaj datum kao Dan bijelih traka, u centru grada prisjeća ubijene djece, među kojima je i njen sin Kemal.

“Za mene 1992. nikada nije prošla i ne može proći. Nažalost, još nam ne daju da podignemo spomenik našoj ubijenoj djeci, nevinoj”, ispričala je Bešić za Detektor.

Posmrtne ostatke sina pronašla je u dvije masovne grobnice – rudnik Ljubija i Jakarina Kosa, a saznanje da su kosti njenog sina čekale godinu dana da budu spojene prije nego su ukopane, tjera joj suze na oči.

Kako kaže, godinama se nadala da će joj se sin vratiti, zbog čega je i posljednja od preživjelih logoraša koja je otputovala u treće zemlje.

“Ja sam se svaki dan nadala da će moje dijete doći. Pa sam tražila, raspitivala se. Uvijek sam čekala da će on doći, nadala se ludo. (…) Moja želja i molim ih, kad bi htjeli i imali humanosti, da nam dozvole da napravimo taj spomenik”, dodala je Bešić.

Ona je sa drugim građanima učestvovala u mirnom okupljanju i šetnji kroz centar Prijedora, kojom se svake godine obilježava stradanje Prijedorčana. Za razliku od prošle godine, kada je Policijska uprava Prijedor zabranila šetnju gradom, ove godine povorka Dana bijelih traka prošla je kroz centar grada, pronoseći ponovo zahtjeve da spomenik ubijenoj djeci bude izgrađen.

Predstavnik roditelja ubijene djece, Fikret Bačić, ponovo je podsjetio da od 2014. godine čekaju odluku gradskih vlasti o izgradnji spomenika. Pojasnio je da su se promijenile četiri vlasti od tada i da, nakon razgovora koje su ranije vodili, od aktuelnog gradonačelnika Slobodana Javora dobijaju samo odbijanje.

“Odnosi se prema nama kao da nismo ljudi, kao da smo ponovo u 1992. godini u Prijedoru, kada su neki Prijedorčane tjerali da nose bijele trake”, poručio je Bačić.

Objasnio je da su ranije vlasti predlagale različita rješenja, među kojima je i ono da u Prijedoru bude izgrađen zajednički spomenik ubijenoj djeci iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata. Roditelji to odbijaju i apeluju na međunarodne organizacije da im pomognu u ostvarivanju ljudskih prava.

“Tu sramotu Prijedora – da nije podignut ni spomenik ubijenoj djeci iz Drugog svjetskog rata – sadašnje vlasti ne mogu koristiti protiv izgradnje spomenika našoj ubijenoj djeci iz 1992. i 1993. godine“, dodao je Bačić.

Gradske vlasti, koje odbijaju dati dozvolu za izgradnju spomenika, dan ranije su u Prijedoru obilježile “81 godinu oslobođenja i 31 godinu odbrane grada”. Skupu su prisustvovali i predstavnici Vlade Republike Srpske, policijskih i vojnih struktura u ovom entitetu, ali i boračkih i civilnih organizacija. Prisutni su bili i članovi neformalne grupe “Samopoštovanje” čije aktivnosti i narativ, kojim žele ograničiti obilježavanje Dana bijelih traka, veličaju ratne zločince i podržavaju rusku invaziju na Ukrajinu.

Uz zvuke “Marša na Drinu”, učesnici ovog skupa promarširali su centarom grada, okupivši se na trgu na kojem se svake godine obilježava i Dan bijelih traka. Danijel Egić, ministar za rad i boračko-invalidsku zaštitu RS-a kazao je da “drugi narodi, i s nekim lažnim razlozima, svoj pomen obilježavaju u Prijedoru, dok godišnjice srpskog naroda u Federaciji prate kordoni policije i provokacije”.

Gradonačelnik Slobodan Javor, koji odbija primiti roditelje ubijene djece Prijedora, na ovom skupu je kazao da se politika ne smije miješati u historiju koja ne smije biti iskrivljena, te da onima koji ne žele suživot nije mjesto u Prijedoru.

Preživjeli logoraš Hamdija Joldić komentirajući takve skupove kaže da su Bošnjaci u Prijedoru građani drugog reda, a nestabilna politička situacija donosi samo odlazak omladine.

Organizatori Dana bijelih traka naglašavaju da su sve relevantne činjenice o bijelim trakama utvrđene u sudskim procesima i o tome se ne treba raspravljati, nego je potrebno boriti se za dostojanstvo i smiraj svih žrtava.

“Prijedorska djeca, ubijena prije 30 godina, zaslužuju našu empatiju i moraju nas podsjećati i podstaći da učinimo sve da se nikad više ne ponovi smrt najnedužnijih među nama”, kaže Branko Ćulibrk iz Inicijative “Jer me se tiče”.

Dodaje i da osuđuju svaki pokušaj zloupotrebe bijelih traka i ograđuju se od svih skupova iza kojih stoje desničarske organizacije, političke partije i političari, te da je velika sramota gradskih vlasti da ih svake godine iz centra Prijedora moraju podsjećati na nepravdu koju čine.

Haški tribunal je u najmanje dvije pravosnažne presude utvrdio da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da “u znak lojalnosti srpskim vlastima” izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na ruci. Tribunal je u presudama utvrdio da je više hiljada ljudi ubijeno tokom rata u Prijedoru, kao i da su kroz logore prošle hiljade Bošnjaka i Hrvata. Za ove zločine Tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, a u Sudu BiH je izrečeno više od 350 godina zatvora za zločine u Prijedoru.

Neki predmeti procesuirani su u Banjaluci i Beogradu.