Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH
Izet Bešlija je ispričao da je živio u naselju Korita na području Ilijaša, da je bio angažovan u rezervnom sastavu policije gdje ostaje do jula 1992. godine, kada prelazi u Teritorijalnu odbranu (TO) koja je, kako je rekao, tada osnovana, a za komandira je postavljen Mirsad Bešlija.
On se nije mogao sjetiti ko je komandovao rezervnim sastavom policije, te mu je tužilac Vladimir Simović predočio iskaz koji je dao tokom istrage, a u kojem je naveo: “Koliko se sjećam, Enes Durak je bio komadir, znam da je obavljao neku komandnu dužnost u Ljubini”, što svjedok nije mogao potvrditi.
“Ja se toga ne sjećam“, rekao je, te dodao da je naređenja dobijao od Vehida Stomornjaka, koja su podrazumijevala odlazak na straže i obilazak sela Korita, kao i da su zadužili plave uniforme i automatske puške.
Prema iskazu svjedoka, oni su dan prije akcije na Čemerno pozvani u školu gdje im je rečeno da se ide u akciju, ali ne zna ko mu je to rekao. U izjavi iz istrage koju mu je predočio tužilac Simović, navodi se da je svjedoku ispred škole komandir rezervnog sastava policije Enes Durak rekao da se idu u akciju.
“Ja ne znam da li je on bio komandir“, rekao je svjedok i dodao da je ispred škole bilo mnogo ljudi, te je čuo da su došli neki “Kakanjci“ i civili iz Korita.
Tužilac Simović ponovo je predočio iskaz svjedoku, te ga podsjetio da je u istrazi rekao da je po dolasku u školu vidio puno ljudi, uglavnom pripadnika TO-a Korita.
“Ja sam i njima rekao da su civili, a šta su oni napisali, to ne znam“, rekao je svjedok.
Kazao je da su navečer krenuli u akciju, na brdu Dernek se podijelili u grupe i njegova grupa je otišla lijevo, ali se ne sjeća ko ih je rasporedio.
Tužilac Simović je podsjetio svjedoka da je tokom istrage rekao da je rezervni sastav policije na brdu Dernek rasporedio Enes Durak, te odredio dvije grupe koje će ići u akciju. Međutim, svjedok se nije mogao sjetiti ovog detalja.
Potom je ispričao kako je raspoređen da stražari kod kuće Đorđa Trifkovića, da je čuo pucnjavu i galamu, te naposlijetku glas koji je naredio povlačenje.
“Čuo sam grublji glas i mislim da je bio Enesov, koji je rekao da se povučemo“, objasnio je svjedok, te dodao da je sa još tri osobe pokupio dvojicu ranjenika i krenuli su niz brdo, prema Mahmutovića Rijeci.
“Pored puta sam vidio pet ili šest tijela ubijenih, imali su civilnu odjeću na sebi“, naveo je svjedok i dodao da nije znao ko su žrtve.
U iskazu koji je dao tokom istrage, navodi se da je vidio tijela mrtvih na gomili, od kojih su većinom bile žene i da je znao da su tijela ispod kuće Milenka Trifkovića.
„Kasnije sam čuo da je Milenko poginuo. Ne znam da li su ta tijela bila od njegove djece Branka i Branke, ali sam čuo kasnije da su tijela bila od članova njegove porodice“, objasnio je svjedok.
Tužilac Vladimir Simović prigovorio je na sve razlike u iskazu svjedoka tokom današnjeg ročišta u odnosu na onaj koji je dao tokom istrage.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike TO-a, te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Nehrua Ganića – da su 10. juna 1992. napali Čemerno, pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Odbrane su uložile prigovore relevantnosti i zakonitosti na iskaz ovog svjedoka.
Suđenje se nastavlja 27. aprila.
