Suđenje

Drljača i ostali: Najviše batina dobijali u šetnji

7. Aprila 2023.13:49
Prvi svjedoci Državnog tužilaštva na suđenju za zločine počinjene u banjalučkom Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) zvanom “Mali logor”, ispričali su kako su bili fizički i psihički maltretirani nakon dovođenja u ovaj objekat 1993. godine.
Banja Luka. Foto: BIRN BiH

Jasmin Hodžić je ispričao da je živio je u naselju Kamengrad kod Sanskog Mosta i da je početkom februara 1993. uhapšen i odveden prvo u zgradu škole u naselju Mahala, a potom u “Mali logor” u Banjoj Luci.

“Uslovi su bili katastrofa, dva puta dnevno su nas vodili u toalet, spavali smo na kockama, imali dva ćebeta na nas 30, hrane je bilo malo”, izjavio je svjedok te dodao kako su im tokom tuširanja puštali vodu kratko, tako da se većina nije ni mogla oprati od sapuna, te da su zbog toga dobili vaške.

On je naveo kako su ih izvodili u šetnju, ali da su tada dobijali najviše batina, te su s vremenom počeli odbijati izlaziti iz ćelija.

“Tukli su nas bejzbol palicama, prozivaju i izvode na hodnik, a onda tuku”, opisao je svjedok detalje iz “Malog logora”.

Svjedok je ispričao i da je u “Malom logoru” bilo zatvorenih Srba koji nisu htjeli ići na liniju, te da su oni imali bolje uslove od zatvorenika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

“Kada sam s njima u ćeliji, oni mi narede da im budem rob, tako sam jednom, klečeći, na leđima nosio jednog od njih do kante gdje se vršila nužda”, rekao je svjedok.

On je naveo i kako su u “Mali logor” dolazili predstavnici Međunarodnog Crvenog križa, koji su ih evidentirali i donijeli im četkice za zube, cigarete, sapun i po dvije jabuke, ali da su im to stražari oduzeli.

“Prije njihovog dolaska nas su upozorili šta smijemo pričati i pisati u onim pismima rodbini”, naveo je svjedok te dodao kako su se, samo u tim uslovima kada oni dolaze, uslovi u logoru mijenjali nabolje.

Hodžić je kazao da je odveden u logor “Tunjice”, a potom ponovno vraćen u “Mali logor”, odakle je odveden na suđenje u Sud u Banjoj Luci, gdje je dobio branitelja po službenoj dužnosti, a svjedok je naveo kako misli da se advokat zvao Radenko Janković.

Objasnio je i da je dobio optužnicu u kojoj je pisalo da je optužen “za učešće u neprijateljskoj vojsci”.

“Sud me je oslobodio do razmjene, a čuo sam ih kako govore da ne mogu sve osuditi, da mene moraju pustiti”, prisjetio se svjedok detalja iz sudnice u Banjoj Luci, te je uz pomoć rodbine uspio doći u Sanski Most.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tereti Rajka i Duška Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića i Gorana Savića da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u periodu od 1992. do 1995. godine u VIZ-u zvanom “Mali logor”, između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Fahrudin Topić je posvjedočio da je uhapšen 16. juna 1993. u Ljubiji kod Prijedora i odveden u logor “Tunjice”, a potom u “Mali logor” u Banju Luku, te da nije dobio nikakav dokument o hapšenju i zatvaranju.

Svjedok je naveo kako je upravnik “Malog logora” bio Rajko Drljača, te da je to vidio na njegovom stolu u kancelariji, kada je optuženi odobrio svjedoku i njegovom bratu, koji je također bio zatvoren, da ih posjeti majka.

Tokom svjedočenja Topić je rekao da je dobio optužnicu nakon skoro dva mjeseca, da je u njoj pisalo da je učesnik paravojnih formacija, naoružan, te da nije dobio rješenje o određivanju pritvora, a potom je odveden na Sud u Banjoj Luci.

“Presudu nikad nisam dobio, 9. oktobra 1993. sam razmijenjen u Travniku, kada su nam rekli da smo slobodni, odnosno pomilovani”, kazao je svjedok, navodeći kako nikad nije dobio akt o pomilovanju.

Suđenje se nastavlja 12. maja.

 

Selma Boračić Mršo