Dudaković i ostali: Čuli za ubistva članova porodica u Oraškom Brdu

Milan Ćulibrk je kazao da je bio na liniji polovinom septembra 1995., dok su njegova braća bila kod kuće u Oraškom Brdu. On je naveo da mu je brat Mirko u to vrijeme bio na bolovanju jer je bio ranjen, a brat Boro nije bio vojno angažovan.

“Po nekim saznanjima, ostalo stanovništvo je mahom bilo izbjeglo pred Petim korpusom”, naveo je svjedok.

Dodao je da su se i njegova braća spremala da napuste selo, ali su pobijeni zajedno sa rođakom Milanom i njegovim sinom Dušanom, koji je bio slabo pokretan. Naveo je da se komšija Rajko Bosančić skrivao u šumi i rekao mu je da je čuo pucnjavu.

“Vidio je da su tu veče gorjele kuće”, kazao je Ćulibrk.

On je ispričao da je njegov zet, koji je bošnjačke nacionalnosti, dolazio u Oraško Brdo i vidio ubijene Milana sa sinom, kao i njegovog brata Mirka, dok Boru nije našao. Precizirao je da mu je to prenijela rodica.

Svjedok je rekao da posmrtne ostatke braće nije do danas pronašao.

Ćulibrk je, na pitanja Dudakovićevog branioca Asima Crnalića, potvrdio da se pričalo da je njegov brat Boro živ, a da je zet zakopao Mirka u blizini kuće.

Kazao je da 1995. Bošnjaci iz nekih sela više nisu bili tu i da su napustili svoje domove. Rekao je da ne zna da li je u Oraškom Brdu bilo borbi. Kazao je da je to područje bilo granatirano sa hrvatske strane, kao i iz pravca Bihaća.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, optužen je bivši komandant Petog korpusa Atif Dudaković i pripadnici ove jedinice – Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Svjedokinja Zora Vujinović kazala je da je njena svekrva Anđa ubijena u Oraškom Brdu. Prema njenim riječima, ona je bila 1915., a svekar Rade 1906. godište.

Ispričala je da je od svekra čula da su 14. septembra pred njihovu kuću došla tri vojnika i da je svekrva govorila da, ako trebaju nekog ubiti, ubiju nju, pošto je lošeg zdravlja. Svekar je pričao da mu je njegova žena, kada su tri vojnika razgledala u pravcu šume, dala znak i on se sakrio u podrum. Kada su je vojnici pitali za njega, rekla im je da je otišao prema šumi.

“Čuo se pucanj. Poslije je izašao. Našao je baku, koja je bila ubijena, u lokvi krvi”, navela je svjedokinja, dodajući da je svekar poznavao jednog od mladića i rekao joj da je to bila “muslimanska vojska”.

Vujinović je kazala da su svekar i jedan komšija unijeli tijelo svekrve u kuću, koja je nakon Dejtona zapaljena. Njeni posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Svekar je, kako je ispričala, jedno vrijeme boravio u kući, dok ga nije spazila policija. Nakon toga je odveden u Bihać, a potom vraćen u Petrovac, da bi bio razmijenjen 27. januara 1996. godine.

Branilac Crnalić je prokomentarisao da je u vezi s “navodnim ubojstvom” čudno kako su trojica vojnika u istom trenutku gledala prema šumi dok je svekar otišao u podrum.

Na pitanja braniteljice Mirne Avdibegović, Vujinović je rekla da ne zna da li je obavljena ekshumacija na mjestu zapaljene kuće. Potvrdila je da je svekar po povratku bio rastrojen i da se skrivao.

Dva svjedoka su vraćena jer nije bilo vremena za njihovo saslušanje. Tužiteljica Marijana Čobović je rekla da ispitivanje Tužilaštva traje deset do 15 minuta, ali da je vrijeme potrošeno zbog irelevantnih pitanja pojedinih branilaca.

Predsjedavajuća Vijeća Željka Marenić je kazala kako misli da Odbrane nisu prekoračile vrijeme i da mogu postavljati pitanja koja se odnose na događaje iz optužnice, a je ona nastojala zabraniti irelevantna pitanja.

Nastavak suđenja je 27. marta.