Šatara i ostali: Premlaćivanje zatočenika u Donjem Vakufu

Mirsad Žerić ispričao je kako su mu 10. juna 1992. trojica vojnih policajaca došla na vrata i zatražili da krene s njima, te ga odveli u naselje gdje su drugi vojnici pretresali kuće i natjerali ih da iznose stvari.

“Sve što se njima svidjelo, mi smo morali iznijeti“, rekao je svjedok i dodao kako su nakon toga pušteni kućama, ali da ih je po povratku presrela grupa uniformisanih lica koja im je naredila da krenu s njima u stanicu policije.

U stanici su, kako je ispričao svjedok, ispitivani, a potom odvedeni u magacin Teritorijalne odbrane (TO), gdje su zatvoreni.

“Ispitivao me kapetan Balaban, pitao znam li ko od komšija ima oružje, ali se nisam mogao sjetiti da mi je komšija lovac, pa me udario pendrekom“, ispričao je svjedok.

Opisujući uslove u magacinu TO-a, svjedok je naveo kako nisu imali hrane i da su spavali na betonu.

Ispričao je da su neke zatočenike izvodili i tukli, a pomenuo je ime šumara Bajića, braću Smajić, te Sejfudina Čemera.

“Sejfudin je bio profesor, onda su ga izveli i jedan vojnik mu je rekao kako je njegovoj ženi dao jedinicu u školi, te ga počeo tući“, prisjetio se svjedok.

Tokom zatočeništva u magacinu TO-a, svjeok je naveo da je jednom vidio Jovana Šataru.

“Jednom me je jedan stražar, koji je bio moj radni kolega, izveo iz magacina kako bi mi dao da jedem i cigaretu. Tad sam vidio Šataru“, naveo je svjedok.

Nakon 20 dana, prema iskazu svjedoka, prebačeni su u skladište “Vrbas prometa“, gdje je ukupno bilo stotinu zatočenih.

Iako su, prema riječima svjedoka, uslovi u “Vrbas prometu“ bili bolji, i tu se nastavilo premlaćivanje zatvorenika.

“Jednom su Tanasić i Jordan Ilić ušli unutra i nogama tukli nekoliko zatvorenika“, ispričao je svjedok i dodao da je s njima dvojicom u društvu tada bio izvjesni Vojislav.

Svjedok je ispričao i kako je vidio da su četvoricu zatvorenika odveli vezanih ruku i očiju i da se nikada više nisu tu vratili.

“Mirsad Softić je ranije bio toliko pretučen, pokazao mi je leđa, sva su modra bila, a na čelu je imao urezan križ“, opisao je svjedok.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine te Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Drugi svjedok, Ćamil Hadžić, ispričao je da je policajac Tane sa još lica došao po njega i odveo ga na ispitivanje u stanicu policije, a potom u magacin TO-a.

On je naveo kako su iz magacina izvođeni Safet Omeragić i Omer Alihodžić, te da su ih tukli.

“Odveli su pet osoba, ne sjećam se imena, niko se nije vratio“, rekao je svjedok.

Naveo je da mu je traženo da potpiše izjavu u kojoj svu svoju imovinu ostavlja Republici Srpskoj.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. februar.