Nanić i ostali: Optuženi bez pogovora izvršavao naredbe

Safet Šahinović ispričao je u Sudu Bosne i Hercegovine da je bio angažiran u vodu Vojne policije 505. brigade i da su je činila tri odjeljenja.

“Sa Vahidom sam bio u Trećem odjeljenju“, rekao je svjedok, te dodao da je Vahid tada bio mlad, visok, mršav i imao dužu kosu.

Tada mu je braniteljica Bajraktarevića, Lejla Čović, pokazala Vahidovu fotografiju, a svjedok ga je prepoznao.

On je naveo kako su zadaci Vojne policije bili da obezbjeđuju komandu, komandira i istureno komandno mjesto (IKM), te učešće u borbenim dejstvima.

Šahinović je rekao da su pripadnici Vojne policije učestvovali u akcijama na Kumarice u martu 1995. godine, te Grljevac krajem 1994. godine i da je s njim u obje akcije bio optuženi Bajraktarević.

Rekao je da se pritvor nalazio u prizemlju hotela “Radoč“, a na spratu komanda, te da je pisar, koji se zvao Mehmed Alešić, jedini imao ključeve od pritvora, kao i da ih je on čuvao i vodio na obroke.

“Nismo imali zadataka sa pritvorenicima“, rekao je svjedok.

Za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužim – od novembra 1994. do augusta 1995. godine – optužnica s Bajraktarevićem tereti Zijada Nanića, Esada Kudelića, Senada Salkića, Hasana Mustafića, Nedžada Bapića te Samira i Huseina Isakovića.

Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Na poziv Odbrane prvooptuženog Zijada Nanića, saslušan je i vještak vojne struke Martin Frančešević. On je kazao da je, organizacijskom strukturom, 505. brigada bila klasična i ni po čemu posebna, te da uvidom u dokumente koje je dobio nije primijetio nikakvu nepravilnost ili odstupanje od pravila.

Nanićeva braniteljica Mersiha Delić pitala je svjedoka da li pomoćnik komandira za bezbjednost ima nadležnosti i bilo kakav odnos sa zatvorenicima, na šta je vještak rekao da direktno nema baš neke specijalne veze, ali može obavljati ispitivanje zatvorenika.

“Njegova obaveza nije po vojnim pravilima da obilazi pritvor, ali nije mu ni zabranjeno, ukoliko on želi da sam vidi stanje u pritvoru“, objasnio je vještak, te naveo da pomoćnik komandira za bezbjednost nije mogao izdavati naredbe komandiru voda Vojne policije, osim ako je prenosio naredbu komadanta brigade.

Vještak je rekao da je, pregledajući dokumentaciju koju je dobio od Državnog tužilaštva i Odbrana, došao do zaključka da je ingerencije nad zatvorenicima imala Vojna policija.

“Angažovanje zatvorenika na prinudnim radovima nije zabranjeno, ukoliko ti radovi nisu opasni po život“, rekao je vještak.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Vedrana Mijović pitala je vještaka da li je pomoćnik komandira za bezbjednost dužan osigurati adekvatno postupanje prema zatvorenicima, na šta je vještak rekao da je on svakako bliži zatvorenicima, ali da je odgovornost na komandiru brigade.

Potom ga je tužiteljica upitala da li je pomoćnik komandira za bezbjednost imao ovlaštenja za takvo što.

“Pa naravno, ako je nešto saznao, on je mogao doći do komandira brigade u svako doba“, rekao je vještak.

Vještak je još naveo da nije našao nikakve dokumente koji bi ukazivali da je pomoćnik komandira za bezbjednost preuzeo neke ingerencije od komandira brigade.

Suđenje će se nastaviti 6. februara 2023. godine.