Milan Trišić: Ubistva 58 ljudi u Hranči

Nijaz Dubičić je nakon prvih višestranačkih izbora, kako je pročitano iz njegovog iskaza koji je dat Tužilaštvu Tuzlanskog kantona, izabran za predsjednika Skupštine opštine Bratunac. Ispričao je kako je Služba državne bezbjednosti Srbije (SDB) vršila propagandu putem medija, tako da su odnosi između muslimana i Srba postali “zategnuti i sumnjičavi“.

U septembru te godine ubijena su dva Bošnjaka u Kravici, nakon čega su na poziv Dubičića u opštinu stigli ministar unutrašnjih poslova Avdo Hebib i njegov zamjenik Vitomir Žepinić, a u drugom navratu sa njima u Bratunacu su bili članovi Predsjedništva BiH Ejup Ganić i Nikola Koljević, kako bi smirili tenzije jer su bili protesti, stoji u iskazu.

Dubičić je ispričao kako je predsjednik bratunačkog SDS-a Miroslav Deronjić 1. aprila 1992. godine uspostavio Krizni štab Bratunac, čije je sjedište prebacio u Ljuboviju u Srbiju. Tamo je već ranije, prema njegovim riječima, otišlo oko 80 posto Srba iz Bratunca. Dubičić je rekao kako je u Ljuboviji bilo između četiri i pet hiljada vojnika koji su redovno dolazili u Bratunac, a na brdima teška artiljerija s cijevima okrenutim prema ovom gradu. Četvrtog aprila 1992. godine održana je zadnja sjednica Skupštine opštine Bratunac, a nakon toga su Srbi postavili barikade u selima Polom i Kravica, kazao je svjedok u iskazu.

Deronjić ga je, kako je navedeno u iskazu, 17. aprila pozvao na sastanak u hotel “Fontana“ koji je već zauzela vojska koja je ušla u grad. On je rekao kako su ispred hotela bili vojnici sa čarapama na glavama, rekavši da je po oznakama vidio da se radi o “Arkanovcima“ i “Šešeljevcima“. Dubičić je rekao kako je razgovarao sa komandirom jedinice “Vukovarski koljači“ koji mu je rekao da je njegov zadatak da im muslimani predaju oružje, te da će, ukoliko se to ne desi, pet hiljada vojnika ući u grad. Dubičić mu je rekao da muslimani nisu naoružani. U drugom iskazu ovog svojedoka, koji je dao u Haagu, rekao je da je sugerisao da se civili izmjeste jer je bio svjestan da će doći do napada. Dubičić je rekao kako se nakon 18. aprila skrivao po šumi, odakle je otišao u Kladanj.

Branilac Milana Trišića, Miodrag Stojanović, uložio je prigovor revelantnosti, rekavši kako je ovaj svjedok pred ratne događaje napustio Bratunac.

Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Trišić se tereti da je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobuskoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.

Drugi svjedok Ramić Salčin, čiji je iskaz pročitan, ispričao je kako je 1992. godine živio u Hranči. Rekao je da su četnici 2. maja 1992. godine počeli granatirati selo. On se sklonio u podrum sa ženom, sinom i unucima.

Po njih u podrum je, prema iskazu, došao Mirko Todorović i rekao da izađu i postroje se kod ograde. Potom je u njegovu kuću ušao Živković Savo, posuo benzin i zapalio je, ispričao je svjedok. Ramić je ispričao kako ih je kroz selo sa drugim civilima poveo Najdan Mlađenović, koji je nosio šarenu uniformu sa bijelim opasačem, na glavi čarapu i svi su ga zvali “komandire”. Tada je kod jedne kuće vidio na zemlji dva mrtva čovjeka.

Ramić je ispričao kako su ih nakon toga poveli u polje, gdje je već bilo oko 400 žena, djece i staraca, pa su ih oko pet sati naoružani vojnici – dodajući da je među njima bio optuženi Milan Trišić sa drugim komšijama – natjerali da legnu na asfalt, a nakon toga im rekli da idu kući. Tog dana su u Hranči zapaljene 42 kuće. Sedam dana nakon tog događaja, četnici koji su se vraćali iz Glogove, “ubili su 58 žitelja sela, staro, mlado, žene i djecu“, navedeno je u iskazu Ramića.

On je rekao kako su ih 9. maja četnici odveli u polje i rekli da idu kamionima prema Zenici, a umjesto toga su ih odveli na stadion u Bratuncu. Odatle su muškarce, kako je ispričao, odveli u fiskulturnu salu u Bratuncu, gdje je na ulazu vidio mrtva tijela nekoliko ljudi koje je poznavao. U fiskulurnoj sali je proveo tri dana i tri noći. Svaku večer su “Arkanovci“ odvodili po 50 ljudi koji se nikada nisu vratili, “što znači da su poubijani“, ispričao je Ramić.

“Mislim da ih je ubijao jedan čovjek po nadimku Makedonac“, rekao je u iskazu Ramić, dodavši da nije vidio ubistva. Ramić je iz Bratunca prebačen kamionom sa drugim zatvorenicima na Pale, a odatle je razmijenjen u Visoko.

Branilac Trišića je rekao da bi svjedoka, da je tu, pitao da li mu je njegov branjenik nešto uradio.

Suđenje će biti nastavljeno 26. oktobra.