Đurić Dragan i ostali: Noću su nestajali ljudi

Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH

Hasan Rasovac je ispričao kako je 1992. godine sa ženom i dvoje djece živio u naselju Urije u Bosanskom Novom. Bošnjaci su, dodao je, tada postali nepoželjni i počeli su ostajati bez posla. Po gradu su šetale raznorazne naoružane formacije, ljudi sa hrvatskog ratišta koji su nosili oružje. Krenula su, rekao je, hapšenja, privođenja i ispitivanja. Početkom maja su počeli napadi i pucanje po naselju, padale su granate.

“Najintenzivniji napad je bio 12. maja. Počelo je rano ujutro. Granate su dolazile iz pravca preko rijeke Sane, gdje je bila Kula. S teškim naoružanjem se pucalo neselektivno po naselju. Kompletno naselje, par hiljada ljudi, izašlo je vani. Tražili su da se to ne radi, jer niko nije pružao otpor“, ispričao je Rasovac.

On je dodao kako su pripadnici civilne policije kupili lovačko oružje, koje je i on posjedovao, a kolona ljudi je upućena prema školskom centru.

U školi su počele prozivke po spiskovima, a Rasovac je rekao kako je došao do komandanta štaba Teritorijalne odbrane i pitao ga šta se dešava, odakle je upućen u policijsku stanicu. Odatle su ga, kako je ispričao, nakon razgovora sa zamjenikom komandata, dva naoružana momka s crvenim beretkama na glavi odveli u Vatrogasni dom. Tu je smješten u podrum bez svjetla, gdje je bio samo jedan prozor za zrak, takozvani lufter. U podrumu je zatekao nekoliko ljudi čije su glave bile spuštene, među njima i njegov stričević Emir, a pred vratima je sve vrijeme bio stražar. U prostoriji je bila jedna stolica, prisjetio se svjedok.

“Uđe troje do petero ljudi. Prozovu nekog od nas na stolicu. Udaraju rukama, nogama, šakama, kundacima, palicama. Koga izvedu na stolicu tuku ga dok ne padne, onda dolazi sljedeći. Ostali sjede, gledaju ispred sebe i šute“, ispričao je Rasovac, dodavši kako je krilatica zarobljenika bila: “ko preživi ovu noć“.

Na spratu Vatrogasnog doma, objasnio je, vršena su ispitivanja u jutarnjim satima, gdje su ih pripadnici Vojne policije pitali za oružje, te da li su članovi Zelenih beretki. Drugu noć su ponovo nastavljena premlaćivanja, dovedeni su novi ljudi, a oni koji su odvođeni nisu se vraćali, rekao je Rasovac.

On je ispričao kako su mu, treću noć kada je počelo premlaćivanje, rekli da ustane i pođe prema vratima. Ispričao je kako ga je odveo čovjek u uniformi i crvenoj beretki, rekavši da se radi o njegovom prijatelju s kojim je odrastao. Rasovac je odveden kući gdje se krio sve do 23. jula, dok nije konvojem izašao u Hrvatsku.

On je svjedočio na suđenju Draganu Đuriću, Simi Ličini, Nedeljku Pilipoviću, Žarku Kaliniću, Miri Bosančiću te Bogdanu, Žarku i Jovanu Grabu, koji se terete za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u logoru u Vatrogasnom domu. Prema optužnici, oni su u svojstvu vojnih policajaca, pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske nanosili zatočenicima velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.

Tužilac Tarik Crnkić je pročitao iskaz preminulog svjedoka Hasana Dedića.

Dedić je u iskazu, koji je dat Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), ispričao kako ga je racija uhvatila u Zagrebu, gdje je čekao sina Ismeta da izađe iz Bosanskog Novog kako bi otišli u Njemačku. Odatle je, kako je naveo tada, odveden u Karlovac, gdje su ga uhvatili pripadnici SAO Krajine i odveli prvo u logore “Vojnić” i “Glina”, odakle je prebačen u Vatrogasni dom u Bosanskom Novom, gdje su ih čuvali vojni policajci.

“Naređeno nam je bilo da se okrenemo prema zidu, raširimo noge i ruke. Tada bi nas tuklo pet-šest vojnih policajaca –rukama, šakama, nogama, palicama. U tome su prednjačili vojni policajci Mikić i Džedi. Isticao se u premlaćivanju palicom Nazif Račić, koji je bio s nama zatvoren, a kojeg bi oni prethodno napili“, pročitao je Crnkić iz Dedićevog iskaza, koji je iz logora uspio pobjeći 1993. godine.

Nekoliko advokata Odbrane uložilo je prigovor relevantnosti na ovaj iskaz.

Suđenje će biti nastavljeno 11. novembra.