Gadžo i ostali: Svjedok pričao o korektnom odnosu prema zatvorenicima

Zaim Laličić s braniteljicom Sabinom Mehić. Foto: BIRN BiH

Na početku ročišta Sudsko vijeće je, na zahtjev braniteljice prvooptuženog Lejle Čović, odredilo mjere zaštite za prvog svjedoka, kojem je dodijeljen pseudonim “A”. On je ispričao kako je u noći između 5. i 6. juna odveden iz svog stana u Hrasnici, gdje je do tada živio sa suprugom i dvoje djece. Izjavio je kako mu je na vrata došla noćna patrola, u kojoj su bila dva muškarca, te da zbog kiše nije mogao prepoznati da li nose uniforme vojske ili policije.

“Rekli su mi: ‘Pođite s nama da date izjavu.’ Došao sam u školu ‘Aleksa Šantić’, izjavu nisam dao i nisam se vratio kući. Dok sam bio u stanu, jedan me gurnuo i ošamario. Kada sam došao u ‘Aleksa Šantić’, zatvoren sam u jednu prostoriju, gdje nas je bilo osam-devet”, kazao je svjedok “A”, nabrojivši imena Gojka i Milje Popović, Zdravka Matavulja, Margarete i Slobodana Papučića.

Gojko Popović mu je, kako je ispričao svjedok “A”, rekao da je na vratima Senad Gadžo, s kojim se međusobno poznavao i s čijom porodicom se pomagao. Svjedok je kazao kako mu je Gadžo, na molbu da nazove porodicu, rekao da “nema problema, ali da su linije u kvaru i da neće biti problema da im se javi kada linije budu u pogonu”, dodavši da je u zatvoru bio do 18. juna.

“Gadžo se odnosio prema mome uvjerenju korektno. Kada nam je zatrebalo vode, kada su nam dostavljali hranu, isporučivao je. Nikada se nije loše odnosio”, kazao je svjedok.

On je pričao o odvođenju Mirka Vukovića, koji je posljednji došao u ćeliju. Rekao je da su ga po noći s vrata prozvala i odvela dvojica muškaraca, te da je bio procesuiran, objasnivši da se vratio pretučen. Na pitanje braniteljice Čović da li je po Mirka došao Gadžo Senad, “A” je odgovorio da nije, dodavši kako su “kasnije čuli da je Gadžo Senad smijenjen i da je otišao u rov jer je bio dobar prema zatvorenicima”.

Na pitanje tužioca Miroslava Janjića zašto je bio zatvoren, “A” je kazao da je razlog bio da su ga komšije optužile da je navodio rakete paljenjem svjetala, što se kasnije ispostavilo netačnim. Svjedok je rekao kako su bili zatvoreni u prostoriji bez svjetla, gdje je bilo skučeno, te da su mogli izlaziti u WC.

Gadžo je optužen sa Zaimom Laličićem i Suljom Hebibom za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatvorenika u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Svjedok Nijaz Zolj je ispričao kako se Gadžo 1992. godine priključio rezervnom sastavu policije u kojem je on bio, a kasnije je bio pripadnik Vojne policije. Kazao je kako su zajedno osiguravali punktove na ulazu u Hrasnicu, Sokolović-Koloniju, “Famos” te školu “Aleksa Šantić”, u kojoj je bila smještena Opština Ilidža. Na pitanje tužioca da li je znao da su u školi bili zatvoreni pripadnici srpske nacionalnosti, on je rekao da je čuo da je određeni broj lica zatvoren jer je kod njih pronađeno nelegalno oružje, ali da nije bio zadužen za njihovo obezbjeđenje.

Velija Lendo je izjavio kako je 1992. godine bio vojno angažovan na Igmanu, kao pripadnik Drugog bataljona. Ispričao je kako su se 8. jula u večernjim satima skupljali u ulici iznad njegove kuće, odakle su trebali krenuti na stražu na Igman, kada je pala granata između njegove i kuće njegovog rođaka Senada Gadže.

“Nastradao je moj otac Ćamil, njegov (Gadžin) otac Huso, njegova snaha Jasmina, žena njegovog brata Semira”, izjavio je Lendo.

Ispričao je kako su on i Gadžo nakon toga bili na dopustu 15 dana, a da je Gaždo nakon toga bio zatočen u zatvoru koji se nalazio između nebodera u Hrasnici, jer su ga “proglasili da je pomagao Srbima, davao im je cigare i hljeb”. Lendo je kazao kako je s grupom ljudi, među kojima je bio i Gadžin brat Semir, išao do zatvora tražeći da ga puste. Rekao je da je Gadžo u zatvoru pretučen.

“Povrede je zadobio od Amira Šabovića. Pero, ne znam prezime, ustaša smo ga zvali, i Agan Nezir ga je mlatio, koji je bio civilni policajac prije rata”, izjavio je Lendo, dodavši kako su nakon toga on, Gadžo i još neki ljudi otišli u Stobreč kod Splita, gdje mu je bila supruga s djecom u izbjeglištvu.

Svjedokinja Ševala Lendo, Velijina supruga, ispričala je kako je 1992. godine radila kao medicinska sestra. Kazala ja da je s doktoricom iz Ratne bolnice Ilidža išla na teren, te da je dolazila u zatvor između dva nebodera. Rekla je da su tu bili smješteni zatvorenici koji su govorili “da su bili Srbi” i da su se najviše žalili na glavobolju, visok pritisak i bolove u stomaku. Ona je potvrdila da je Gadžo došao, nakon pogibije oca, s njenim suprugom u Split i da je bio u modricama.

Suđenje će biti nastavljeno 27. septembra, kada će biti saslušana četiri svjedoka Odbrane.