Lasica i Milović: U kući izgorjele četiri osobe, napadali ih komšije Srbi

Goražde. Foto: BIRN BiH

Sead Bogdanić, koji je živio u Kokinom Selu, ispričao je kako je do septembra 1991. godine radio kao vozač u Vitkovićima, nakon čega je mobiliziran u rezervni sastav policije u Goraždu. Od tada do 22. maja dolazio je nekoliko puta u svoje selo, te se sjeća da je situacija bila većinom mirna. Na pitanje Zorice Đorđević, tužiteljice u zamjeni, svjedok je rekao da je povremeno bilo nekih dešavanja, da su pucali iz naselja u blizini.

Bogdanić se prisjetio da je 22. maja boravio na drugoj obali rijeke Drine, u gradu, te da je naknadno od onih koji su izašli iz Kokinog Sela saznao detalje napada.

“Po pričama onih koji su izašli, rekli su da je napad bio i od grada i od Desana, od Rijeke. (…) Napadaju ih komšije, Srbi”, dodao je svjedok.

Tokom 22. maja, kazao je svjedok, zarobljeni su mu supruga i dvoje djece, koji su naknadno razmijenjeni, nakon čega su prebačeni u Visoko. Kroz kasnije priče onih koji su izašli iz Kokinog Sela, saznao je da je napad počeo rano ujutro.

“Rano je počelo ujutru i trajalo je sve dok nisu nešto pobili, nešto odveli sa sobom, nešto protjerali…”, rekao je svjedok, dodavši da su tog dana ubijeni njegov šura, amidža, nena i amidžić, a da su u njegovoj kući izgorjele četiri osobe.

U selo se vratio u septembru 1992. godine, kada je, kako je kazao, Goražde oslobođeno i na mjestu kuće zatekao je zgarište i ruševinu. U tom periodu, pronađeni su posmrtni ostaci njegovog amidže i nene, koje su sahranili. Prisjetio se i da su u selu sve kuće izgorjele osim jedne, u kojoj niko nije stanovao.

Na pitanje tužiteljice o osobama koje su izvršile napad, svjedok je kazao da je većina njih imala neke navlake, kape, i da ih je bilo teško prepoznati.

Na pitanje Medihe Pašić, predsjedavajuće Sudskog vijeća, o nacionalnom sastavu sela, svjedok je rekao da je selo uglavnom bilo podijeljeno, ali da su se mještani družili i radili zajedno.

Odgovarajući na pitanje Dejana Bogdanovića, branioca prvooptuženog Branislava Lasice, svjedok je kazao da ne može znati koja je tačno formacija bila aktivna 22. maja u Lozju, jer nije bio tu direktno, kao i da je u septembru 1992. godine presječen dio puta i da su nakon toga komšije Srbi samovoljno otišli.

Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću se na teret stavlja da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske (VRS), na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili, uključujući žene, djecu i starije, a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno, te da je izvršeno uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama.

Kako se navodi u optužnici, Milović, u svojstvu komandanta rejonskog štaba Općinskog štaba Teritorijalne obrane (RjŠTO) Srpske općine Goražde, i njemu nadređeni komandant Općinskog štaba TO-a Srpske općine Goražde, te podređeni komandiri četa TO-a “Podkamen” Branislav Lasica, TO-a “Površnica” i TO-a “Poda”, planirali su, dogovarali, pripremali, naredili, podstrekavali te pomagali u planiranju, pripremi i učinjenju oružanog pješadijskog napada.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. juli.