Posmrtni ostaci civila iz Grapske nisu pronađeni ni 30 godina nakon ubistava

Grapska kod Doboja. Foto: BIRN BiH

Grupa stanovnika Grapske strijeljana je sredinom juna, približno mjesec dana poslije zauzimanja tog naselja 10. maja 1992. godine. Tada je zarobljeno i protjerano blizu 3.000 lokalnih stanovnika, a nekolicina mještana ostala je u svojim kućama, navode u Udruženju logoraša Grapska.

“Taj zločin dogodio se 13. juna pred kafanom ‘Grapska’, u centru naselja. Strijeljano je 25 civila. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci dvojice ubijenih. Salih Husaković je nađen u Grapskoj. Tijelo Muhameda Hidića je pronađeno u Sremskoj Mitrovici, u Srbiji”, kazao je Aljo Hasančević, predstavnik Udruženja logoraša iz ovog naselja.

Među ubijenim stanovnicima Grapske bili su starci, žene, djeca i osobe s invaliditetom.

Prema riječima Hasančevića, još uvijek nisu pronađeni ni posmrtni ostaci mještana koji su ubijeni na drugim lokacijama.

Petorica stanovnika Grapske su iz zatvora u centru Doboja odvedena u nepoznatom pravcu krajem maja 1992. godine, dok je Salih Hurtić bio zatvoren u “Kuli” kod Sarajeva.

Izudin Hasančević (lijevo), bivši logoraš. Foto: BIRN BiH

“Svi mi logoraši iz Grapske imali smo isti put. Neko je nastradao manje, a neko više. Stigli smo i do Stare Gradiške u Hrvatskoj. Meni su u logoru ‘Manjača’ polomili tri rebra kada sam izveden s trojicom mojih sugrađana. Jedva sam preživio poslije toga, tri dana bez hrane i vode”, kazao je Izudin Hasančević iz Grapske za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Poslije je, kaže, prebačen u logor ‘Batković’, a onda u ‘Kulu’.

“Na ‘Kuli’ nije bilo toliko udaranja, ali je bilo maltretiranja druge vrste – odvođenja na prisilne radove na ratne linije, kopanje rovova i u živi štit. Jedanaest stanovnika Grapske je tako poginulo. Moja dva amidžića su tako ubijena. Jedan je imao 19, a drugi 24 godine”, rekao je Hasančević kao i da je u zatvorima i logorima bio od 10. maja 1992. do 9. marta 1993. godine.

Pred Sudom Bosne i Hercegovine trenutno se zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na području Doboja sudi Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću.

Na teret im je stavljeno da su, u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, vršili progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića. Tokom sudskog postupka svjedoci su govorili o granatiranju Grapske i stradanju mještana.

S njima je optužen i Milan Niković u odnosu na kojeg je zbog bolesti razdvojen postupak.