Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.
Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH

Muniba Čolić se prisjetila ljeta 1992. godine, kada je sa suprugom Nezirom, troje djece i još nekoliko mještana rogatičke općine, zbog granatiranja, otišla kod svojih roditelja u selo Novoseoci u općini Sokolac. Dodala je da su mještani Novoseoca 27. jula predali naoružanje te su potpisali lojalnost.

Navela je da je 21. septembra sa komšinicom Bogdankom išla na Sokolac, kada je vidjela grupu vojnika, te joj je ona rekla da će doći autobusi da prebace žene i djecu, a “s muškarcima šta bude”.

Po povratku kući, ispričala je ocu šta je vidjela i saznala, i dogovor je bio da muškarci naredne noći počni bježati. Međutim, prema njenim riječima, selo je ujutro bilo opkoljeno te su stanovništvo pozvali da se popne na uzvišenje zvano Metaljka, jer će kuće biti pretresene.

Za komandanta policije koji je bio u selu tog dana svjedokinja je kazala da se zove Momčilo Pajić, pojasnivši da nije sve vrijeme bio prisustan u selu.

“Čuli smo dva-tri pucnja da su ispucana. Došao je Nail i kaže: ‘Delva ubijena kod džamije’”, rekla je svjedokinja i dodala da Pajić nije bio u selu kada se desilo ubistvo.

Kada se Pajić vratio, ispričala je svjedokinja, kazao je da je dobio naređenje da žene, djeca i starci autobusima napuste selo, dok će muškarci ostati i kasnije biti razmijenjeni. Po dolasku do autobusa vidjela je Delvu na zemlji, a zatim su je pokrili dekom.

Za muškarce koji su ostali, kasnije je čula da su ubijeni na smetljištu na Ivan polju, a u septembru 2000. godine ekshumirana su tijela 42 osobe, među kojima su bili njen otac i suprug.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, Čolić je rekla da tog dana u selu nije vidjela policiju u plavoj uniformi i ne može se sjetiti jesu li vojnici imali bijele opasače.

Za zločine u Novoseocima optuženi su Dragomir Obradović kao komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade VRS-a i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete su ušli u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena.

Svjedok Mile Novosel je ispričao da je tokom rata bio mobilisan u Vojnoj policiji i da mu je jedno vrijeme komandir bio Pajić. Za događaj iz Novoseoca svjedok je kazao da mu je poznat iz priča, ali da tog dana nije bio u selu.

Potvrdio je iskaz iz istrage u kojem je rekao da je Vojna policija bila u Novoseocima i da mu je poznato da se desio zločin tako da su muškarci kamionima odvezeni na smetljište i ubijeni.

“Pričalo se da su Vojna policija i izviđači u tome učestvovali. Imena konkretno nisam čuo”, kazao je svjedok, dodavši da ne zna jesu li izviđači učestvovali u događajima, kao i da Vojna policija nije imala kamion.

Prisjetio se da je bio u Novoseocima kada se predavalo oružje i da nije siguran je li Pajić tog dana bio tamo.

Za Jadranka Šuku je rekao da je posjedovao vojni snajper i da nikada drugo oružje nije zaduživao.

Naredno suđenje je zakazano 21. aprila.

 

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao