Ramić Ćamil i ostali: “Živi kostur” po izlasku iz zatočeništva

Ćamil Ramić i ostali. Foto: Sud BiH

Milorad Marić je ispričao kako su ga 24. augusta 1993. godine kao vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno sa Dušanom Vukovićem, uhapsili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) na liniji između Foče i Goražda. Prvo su, rekao je, odvedeni u neku kuću, a nakon toga u jednu školu, gdje su ostali do jutra. Marić je kazao da ih je tu saslušao Osman Subašić, kojeg je znao kao prijeratnog policajca iz Foče.

Nakon toga, izjavio je Marić, odvedeni su u prostorije SUP-a u Goraždu, gdje su nekoliko puta saslušavani. Marić je rekao kako ga je prvo saslušavao Himzo Selimović.

“Bile su neke priče da li znam ko je Himzo Selimović. Rekao sam da znam da je bio načelnik u Policijskoj upravi u Foči i da je tražio da se policija u Foči mirno raziđe, ali da ga ja ne znam, na šta mi se on predstavio rekavši: ‘Ja sam Himzo Selimović’”, kazao je Marić i dodao da je, prema njegovim saznanjima, u tom periodu Selimović bio komandant za bezbjednost.

Marić je naveo da su tokom ispitivanja u zgradi SUP-a konstantno tukli Dušana Vukovića. Ispričao je kako je Vuković padao sa stolice, na koju su ga vraćali, nakon čega je jedan od stražara njemu rekao: “Ne brini, tebe nećemo.”

Marić je izjavio kako su jednog dana ubacivali ugalj u zgradu SUP-a, te da je tada odveden Vuković, a potom je nakon 45 minuta i po njega došao izvjesni Kemo Karović i kroz pasaž ga poveo do jedne kancelarije.

“Od čuvara su tu bili Kemo Karović, jedan Bičo i Ćazim Ajanović. Rekli su mi da sjednem na stolicu. Ispitivali su me. Šta god da odgovorim, dobijao sam batine. Vraćali su me nekoliko puta na stolicu. Vidio sam kako u drugu ćeliju ulazi Vuković, pognute glave, ispred koje je bilo dosta krvi”, ispričao je Marić.

Marić je izjavio kako je na proljeće 1994. godine, kada je bila ofanziva na Goražde, prebačen u podrum ZOIL-a, do koga su dovedeni kroz špalir i udarani. S njim u ćeliji su, osim Vukovića, bili Vule Vučinić, te jedan Avram, prema njegovim riječima, bolestan čovjek, koji je kasnije razmijenjen, i Zoran Vujačić.

Za Vujačića je kazao da je prebijen prve noći kada je doveden, te da mu je lice od tada bilo deformisano. Marić je rekao kako su u ZOIL-u tučeni svaku noć po dva-tri puta.

“Dolazi čuvar, otključava vrata, ulazi četiri-pet ljudi. Ne možete nikoga prepoznati. Uđu s baterijom, upere je u vas, oni ostaju iza baterije. Udaraju nogama i rukama, ako krenete da blokirate udarac, dobijate još više. Kažu, ‘nema blokiranja’. Ja sam gledao da što prije padnem i da se sklupčam na podu”, ispričao je Marić, dodavši kako su Vukoviću tada polomljena rebra, što je saznao nakon rata.

Na pitanje tužiteljice Marijane Čobović, on je izjavio kako ih je “ipak tukla vojska, jer je vidio maskirne jakne”, a jedne prilike i jedan civil jer je vidio da ima lagane cipele. Marić je rekao da je u tom periodu povrijedio kičmu.

Himzo Selimović je više puta, ispričao je Marić, dolazio u ćeliju da ih obiđe i govorio mu je kako je bio s njegovim bratom, jer je učestvovao u pregovorima oko razmjene. On je kazao kako je i poslije rata sa Selimovićem ostao u kontaktu SMS-om, te da su jedan drugom čestitali praznike.

Kako je rekao Marić, od stražara je saznao da su u zgradi ZOIL-a zatvoreni neki Ruđani, a da je pored njih u samici bio Vanja Stjepović, koji je dobijao batine. Posvjedočio je kako je prilikom izlaska Stjepoviću pohvalio Himzu Selimovića, na šta mu je on kazao: “Znaš kako je mene tukao.”

Marić je rekao da je razmijenjen 6. otkobra 1994. godine. Prije toga, ispričao je, predstavnici “Crvenog krsta” su dolazili nekoliko puta u ZOIL, kada su njega i druge iz ćelije vodili na sprat zgrade ili u škole koje su se nalazile u selima Osavica i Mravinjac. Po izlasku, kako je opisao, bio je živi kostur, doživio dva infarkta, dobio šećer i operisao srce.

Ćamilu Ramiću, Mehmedaliji Topaloviću, Himzi Selimoviću i Ramizu Mićivodi sudi se za zločine nad ratnim zarobljenicima – pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) – počinjene na području Goražda i Višegrada u periodu od 1992. do 1994. godine. U ovom predmetu optužen je i Mehmed Dobrača, kome su na teret stavljeni zločini nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjeni u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.

Na pitanje Slaviše Prodanovića, branioca Selimovića, zašto je ostao sa optuženim u kontaktu poslije, Marić je odgovorio da se htio zahvaliti za korektan odnos. Prodanović je potom pitao Marića da li je u tom periodu Goražde granatirano, na šta je on odgovorio potvrdno. Prodanović je u nastavku unakrsnog ispitivanja pitao da li su zbog sigurnosti sklanjani iz ZOIL-a, na šta je Marić kazao da je to bilo zbog “Crvenog krsta”.

Na upit Topalovićeve braniteljice Mirne Avdibegović, svjedok je potvrdio da je Zoran Vujačić bio pripadnik “Žagine” jedinice iz Foče, pojasnivši da se radi o jedinici koja je bila ozloglašena zbog silovanja i ubistava.

Odbrane optuženih su na kraju uložile prigovor na zapisnik o saslušanju Marića iz 2018. godine u Beogradu, u kojem se navodi da mu je tokom saslušanja pročitana izjava Vanje Stjepovića, što je negirao na današnjem ročištu.

Suđenje će biti nastavljeno 18. aprila.