Rade Macura: Prenošenje leševa u korpi bagera

Rade Macura. Foto: Sud BiH

Đurađ Račić je izjavio kako je 1992. godine u Turjaku, gdje je radio u školi, držao seoske straže. Ispričao je kako je jedne večeri, dok je stražario kod crkve, čuo rafal u šumi. Kada su došli na to mjesto, vidjeli su da je ranjen Mirko Samardžija, kojeg su unijeli u ladu i odvezli u bolnicu. Naredno jutro, kazao je, došli su na “isto mjesto, legli u kanal i zauzeli položaj”.

Na pitanje tužiteljice Đurković zašto su to uradili, rekao je da su pretpostavljali da se u šumi nalaze ljudi. Nakon njih, kako je izjavio, tu je došlo pet-šest uniformisanih vojnika. Pucnjevi u šumi su, prema njegovim riječima, odjekivali nekih sat vremena, a od jednog vojnika je čuo da je ranjen drugi vojnik, koji je prebačen u bolnicu.

“Primijetili smo siluete ljudi pod hrastovima. Vojska je primijetila da se radi o ljudima koji bježe. Naređeno im je da izađu na livadu. Oni su krenuli jedan iza drugog. Vojska je tražila da idu jedan kraj drugog i da siđu na put. Među njima je bilo pet muškaraca i dvije žene”, prisjetio se Račić, rekavši da im je nakon toga naređeno da legnu na put i rašire ruke i noge.

Prema njegovim riječima, niko od tih ljudi nije imao oružje, a jedna žena je imala futrolu od automatskog pištolja na opasaču. Za jednu ženu je kazao da je bila hendikepirana.

Ispričao je kako je u međuvremenu došao Vasilije Borković, s kojim je držao seoske straže i koji je nosio automatsku pušku. Prema njegovim riječima, Vaso je naslonio jednoj ženi na dlan automatsku pušku i ispalio metak, nakon čega je jedan od vojnika rekao: “Vodite tu budalu odavde.” Potom su, kako je izjavio Račić, otišli do kuće Šukala u selu, gdje ih je žena ponudila kafom i rakijom.

“Nakon deset minuta začuo se rafal iz pravca gdje su se predali. Čuo sam dva rafala, za treći nisam siguran. Zapazio sam potom jedan bager koji je eksploatisao šljunak koji je otišao na to mjesto. Kada se vraćao odozgo, u korpi je nosio leševe, koji su kasnije ekshumirani”, kazao je Račić.

Dodao je kako se kasnije po kafanama pričalo da su izvršene egzekucije, a da je “tom jedinicom komandovao Rade Macura”.

Na pitanje Miodraga Stojanovića, branioca Radeta Macure, da li on zna da je njegov klijent komandovao tom jedinicom, Račić je rekao da je to čuo, ne zna tačno od koga.

“To ne mora biti tačno”, kazao je Račić, dodavši kako ne zna ni koje su jedinice tog dana bile u Turjaku.

Radeta Macuru optužnica tereti da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme provođenja vojne akcije pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Kozarac u općini Prijedor, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom na rijeci Savi – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.

Drugi svjedok Drago Makivić je ispričao kako je 1991. godine mobiliziran u jedinicu, protivdiverzantski vod, kojom je komandovao Zoran Šobota. Izjavio je kako je njegova jedinica djelovala kao podrška civilnoj i vojnoj policiji u slučaju pretresa mjesta i osiguranja.

On je izjavio kako je tog dana u Turjak iz Gradiške kombijem dovezao nekoliko vojnika, koji su raspoređeni po punktovima. Njegov vod je imao uniforme, amblem škorpije i zvali su se “Škorpioni”. Na pitanje tužiteljice da li su ti vojnici učestvovali u incidentu, rekao je da ne zna, te da je nakon toga došao po njih. Prema njegovim riječima, u Turjaku je bilo dosta vojske. Kazao je i da poznaje Macuru i da ga tog dana nije vidio u Turjaku.

Suđenje će biti nastavljeno 19. aprila.