Purić i ostali: Bez prijave protiv optuženog Sarajlića

Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH

Meho Bradić je naveo da je 1993. godine bio zamjenik okružnog vojnog tužioca u Travniku te da je postupao po svim krivičnim prijavama za vojne obveznike, a koje su podnosile službe bezbjednosti u okviru brigada i korpusa.

Na upit tužioca Ivana Matešića, Bradić je rekao da, koliko je njemu poznato, nikada nisu zaprimili prijavu koja je proistekla iz akcije na Križančevom Selu.

Odbrana Ibrahima Purića je pitala da li bi svjedok po službenoj dužnosti preduzeo korake u slučaju saznanja, na što je Bradić odgovorio kako je za ovu akciju čuo nakon mjesec do dva te da je on kao zamjenik postupao, a da je postojao okružni tužilac koji je to pratio.

Bradić je, na pitanje Odbrane optuženog Almira Sarajlića, izjavio da su zamjenici tužioca sa okružnim tužiocem imali sedmične sastanke te je potvrdio da su i u januaru 1994. godine imali sedmične konsultacije.

Potvrdio je da su postupali po prijavama organa bezbjednosti te da nikada nisu dobili prijavu protiv Sarajlića kako je počinio teška krivična djela u njihovom krugu djelovanja.

“Meni koliko je poznato nismo zaprimili prijavu, da jesmo, bilo bi mi poznato”, izjavio je Bradić, potvrdivši da nije čuo niti kafansku ili seosku priču da je Sarajlić počinio neko krivično djelo.

On je kazao da je postojalo i Vojno tužilaštvo Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s kojim su tek 1996. godine stupili u kontakt, dok za vrijeme ratnih dejstava nisu komunicirali. Izjavio je da mu Marinko Jurčević, vojni tužilac HVO-a, nije spominjao Sarajlića niti da je on počinio neka krivična djela.

“Ali sam tada saznao da je bila akcija i da je stradalo civilno stanovništvo”, kazao je Bradić, dodavši da misli da su oni tada bili formirali neki predmet.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Sedrudin Sarajlić, rođak optuženog Sarajlića, kazao je da je u drugoj polovini 1993. godine bio vojni policajac, da je obezbjeđivao komandu koja je bila smještena u Počulici, a da mu je optuženi Sivro bio nadređeni.

On je izjavio da se na dan akcije na Križančevo selo nalazio ispred brigade. Tužilac Matešić mu je predočio zapisnik iz 2018. godine, u kojem je izjavio da je to jutro komanda bila gotovo pusta.

Svjedok je kazao da se čula pucnjava izdaleka te da je popodne saznao da se radilo o akciji. Dodao je da su vojni policajci priveli tri čovjeka koja su predali komandi, te da zna da su prebačeni u Zenicu na razmjenu, ali da ih nikada poslije toga nije vidio.

Odbrana drugooptuženog je uložila prigovor relevantnosti, kazavši da ovo nije obuhvaćeno optužnicom.

Sarajlić je izjavio da je vidio ranjene vojnike ABiH koji su dolazili, da mu nije poznat broj stradalih vojnika HVO-a te da na mjestu komande u Počulici nije bilo mrtvih vojnika HVO-a.

Tužilac Matešić mu je predočio iskaz u kojem je izjavio da je, prolazeći sa Sivrom, vidio da je bilo poginulih kod kuće njegovog amidžića Sarajlića.

Na upit Odbrane drugooptuženog, svjedok je izjavio da dan-dva nakon akcije nije obilazio rejon Crvene zemlje sa Sivrom, ali da jeste sedam do deset dana prije akcije.

Odgovarajući na pitanja Sivrinog branioca, svjedok je potvrdio da je kuća na liniji borbenih dejstava bila kuća njegovog amidže, a da je optuženi Sarajlić imao kuću na drugom mjestu.

Nastavak suđenja je zakazan za 11. februar.