Suđenje

Šatara i ostali: Batine od kojih se nije moglo hodati i disati

22. Decembra 2021.17:00
Prvi svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine na suđenju sedmorici optuženih za zločine na području Donjeg Vakufa 1992. godine izjavio je da nakon premlaćivanja koje je pretrpio tokom zatočenja više ne može ni raditi ni spavati.

sudnica Suda BiHSud BiH. Foto: Sud BiH

Mustafa Omeragić posvjedočio je da je Jordan Ilić učestvovao u premlaćivanju zatočenika, a da je Nenad Tane Tanasić odveo dvojicu ljudi.

Omeragić je kazao da je uhapšen krajem maja 1992. nedaleko od svog sela Đulovići i da je sa dvojicom ljudi koji su imali više od 70 godina odveden u motel na Komar, gdje ga je ispitivao izvjesni kapetan.

Svjedok je rekao da su došla dva “momka” s puškama i da ga je jedan udario kundakom u glavu, ali da je kapetan spriječio dalje udaranje.

Omeragić je naveo da su isti dan odvedeni u policiju u Donjem Vakufu. U prostoriju u koju su zatvoreni došao je, kako je naveo, Stole Subašić, koji je bio u uniformi vojne policije. Kazao je da ih je odmah počeo udarati.

“Do sat vremena nas je tu mrcvario. Sedam dana nisam mogao ustati kako treba, nisam mogao disati, nisam mogao jesti”, naveo je svjedok.

On je rekao da su prenoćili u policiji, a sutradan odvedeni u magacin “Vrbas prometa”, gdje je broj zatočenika na kraju bio 99. Govorio je o fizičkim zlostavljanjima i ubistvima, kao i odvođenjima. Prisjetio se kako su dvojica u “smb” uniformama došla i udarala njega i Ljubinka Mršića.

“Udarili su ga nogom u glavu. Čovjek je pao i više nije ni ustao. Umro je. Među nama je ležao mrtav tri dana”, kazao je Omeragić.

On je ispričao kako su jedne prilike postrojeni i udarani palicama, nakon čega nije mogao hodati. Naveo je da su ih udarali Vojislav Andrić, kojeg je poznavao od prije rata, kao i Jordan Ilić, čije ime mu je rekao Semir Rahmanović. Naveo je da misli da su Andrić i Ilić bili u vojnoj policiji.

Svjedok je kazao da se Hamid Mehdić žalio na jake bolove zbog čira, a da je, nakon što je odveden u ambulantu i vraćen, umro.

Omeragić je ispričao kako je Tane Tanasić odveo Nuriju Čaluka i Ismeta Smajića. Rekao je da je vidio kako ih je odveo do kamiona i stavio im povez na oči, a potom sjeo na mjesto suvozača.

“Ljudi nema nigdje”, kazao je svjedok, dodajući da su još dva zatočenika odvedena i da ih više nema.

On je rekao da je mjesec po njegovom dolasku za upravnika u “Vrbas prometu” došao Miodrag Đurkić. Kazao je da su uslovi bili nikakvi.

“Daju tri hljeba na nas 99. Hajde ti raspodijeli”, kazao je svjedok, navodeći da je pušten u posljednjoj grupi oko 25. septembra.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, Zdravko Balaban u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, te Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Svjedok se nije složio sa tvrdnjom branioca Miodraga Stojanovića da je dvojicu zatočenika izveo upravnik Đurković, navodeći da je siguran da je bio Tanasić i da je lično sve gledao.

U vezi sa navodima svjedoka da ga je jedne prilike spasio brat Save Bilića, svjedok je precizirao da se brat zvao Čedo. Kazao je da misli da je Čedo a ne Boško.

Branilac Petko Pavlović predočio je svjedoku izjavu iz 2009. u kojoj nije spominjao Jordana Ilića nego samo da su došla dva vojnika. Omeragić je rekao da je to bio kratak razgovor i da nije stigao sve ispričati.

Suđenje se nastavlja 12. januara.

 

Marija Taušan