Kordić i ostali: Svjedok identifikovao tijelo brata

Arif Ćorojević je ispričao kako su ga u julu 1993. godine iz Hodbine, gdje je živio zajedno sa roditeljima, ženom i troje maloljetne djece, odveli pripadnici Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su mu rekli da tu više ne može ostati zbog sigurnosti, te da će ih “autobusi odvesti na bošnjačku stranu”.

Ćorojević je kazao kako je svima naređeno da izađu na cestu. Bilo je, prisjetio se, žena, djece i staraca, a umjesto autobusa su stigla kombi vozila vojne policije. Odatle su ga kombijem prvo prebacili u školu, a onda je smješten u hangar na Heliodromu.

“Tu si, šutiš, ležiš. Kada dođe Vojna policija traži 20 dobrovoljaca za Šantićevu i Bulevar, gdje su bile prve linije. Zna se šta će se desiti”, ispričao je Ćorojević, dodavši kako je nekoliko puta išao da radi na prvu liniju.

Na Heliodromu je bio zatvoren i njegov brat Husnija koji je tu doveden iz Čapljine, gdje je odveo ženu da se porodi.

Ispričao je kako je brata Husniju odvela Vojna policija u grupi od 20 ljudi iz Heliodroma u logor “Vojno”, odakle su vođeni na prvu liniju na radove. Nakon 20 dana vratilo se 14 zatvorenika od kojih je saznao da mu je brat ubijen. Njegovo tijelo je ekshumirano i prepoznao ga je na identifikaciji na gradskom groblju “Sutina” u Mostaru.

“Ja sam obišao šest tijela i vratio sam se do onog u plavom kombinezonu i rekao doktoru da je to on. Tijelo je bilo u raspadanju”, prisjetio se Ćorojević.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.

Na ovom ročištu tužilac Seid Marušić je pročitao tri iskaza koje je dala zaštićena svjedokinja “K”, koja je preminula.

U prvom iskazu, koji je dat istražnom sudiji u Mostaru 3. februara 1997. godine, navedeno je kako su u njen stan u Omladinskoj ulici 7. septembra 1993. godine došla tri pripadnika Vojne policije HVO-a, legitimisali ih i naredili da izađu. Među tri vojnika koji su ih odveli bili su, prema iskazu, izvjesni Ivek i Žuti. Svjedokinja je u iskazu navela da je živjela sa majkom i kćerkom, koja je u tom momentu dolaska policije bila izašla do prodavnice. Kada se vratila jedan od vojnika je ošamario i natjerali su ih da krenu vani, gdje su ih, kako je pročitao tužilac, natovarili na kamion i odveli prvo u jednu štalu na brdu Đubrani, a nakon toga u logor “Vojno” u Bijelom Polju.

U jednom od iskaza svjedokinja je kazala da je Nedžad Tinjak u njenom stanu ošamario njenu kćerku, da ga tada nije poznavala, ali da je od drugih žena koje su sa njom bile zatvorene saznala o kome se radi. U istom iskazu svjedokinja je rekla da je Tinjka u više navrata viđala u logoru “Vojno”, da nju nije zlostavljao, ali jeste druge osobe.

Tinjakov branilac Fadil Abaz naveo je da su iskazi svjedokinje kontradiktorni ali da je u sudnici da bi je pitao da opiše kako je njegov branjenik bio obučen kada su ih odveli iz stana, da li je ošamario njenu kćerku prilikom odvođenja iz stana i koga je Tinjak zlostavljao u logoru “Vojno”, kako je navela da je čula od drugih žena. Također bi je pitao da li može prepoznati optuženog u sudnici.

Naredno ročište će biti održano 29. novembra.