Slobodan Taranjac i ostali. Foto: Sud BiH
Zaštićeni svjedok S-13 kazao je kako je radio u jednoj radionici kada je dobio poziv u Krizni štab i mobilisan u vojsku za potrebe održavanja vozila.
“Otprilike od svega što sam radio, za 80 posto naredbi kontakt je bio Taranjac”, rekao je S-13.
On je ispričao kako je tokom ljeta radio s mašinama na zakopavanju tijela ubijenih civila, a za što je naredbe dobijao u štabu od Taranjca i Radeta Ćulibrka. Kazao je da je prvi zadatak bilo zakopavanje ubijenih mještana u Donjoj Ljubiji, čija su beživotna tijela bila na terenu više od deset dana.
“Zakopao sam njih 21 i vratio se u Ljubiju, rekao da sam obavio posao. Bili su tu Taranjac i Ćulibrk”, kazao je svjedok.
Drugi zadatak se odnosio na ubistva na području Briševa, kada je raspoređen s nekoliko vojnika da pokupi tijela ubijenih iz sela i da ih zakopa. Radovi su, kako je rekao, trajali od tri do pet dana, a pronašli su između 50 i 55 ubijenih civila.
“Ja sam išao s mašinom, a vojnici pješice, i kada osjete miris, stali bi i tražili leševe. Dosta je bilo ljudi koje sam ja znao, svi su umrli od metka u potiljak. Mislim da se prezivaju Ivanić, žena i čovjek s dvoje djece, ispred kuće su ubijeni”, ispričao je svjedok.
On je kazao kako su u povratku iz Briševa naišli na nekoliko beživotnih tijela u blizini rudnika željezne rude i da je i njih zakopao.
“Komanda je donijela naredbu da se ‘očiste’ muslimanska mjesta, da se svi stariji od 18 godina dovedu u Dom u Rizvanoviće, i naredili su da se žene, djeca i stariji ne ubijaju, ne siluju i ne pljačkaju”, ispričao je, objasnivši da je muškarce dovedene ispred Doma on prevozio u logor “Keraterm”.
Prilikom obilazaka i privođenja muškaraca, S-13 je, kako je rekao, otišao provjeriti jednu kuću zbog pucnjave koju je čuo.
“Ušao sam u kuću u kojoj je stradala cijela jedna porodica – čovjek, žena i dvoje djece. Mislim da je taj čovjek bio slastičar. Kad sam ušao, oni su sjedili na kauču, grcali, umirali su, bili su svi upucani”, prisjetio se on.
Ispričao je da je narednih dana oko 150 do 200 vozila koja je našao u Hambarinama odvezao na stadion za potrebe Vojne policije.
Za stotinu bošnjačkih zarobljenika na stadionu u Miskoj Glavi svjedok je kazao da je saznao od Mileta koji je nabavljao robu za Krizni štab.
“On je mene odveo dolje i mi smo pogledali te civile. Rešetke su bile na ulaznim vratima, nisu mogli izaći. Bili su smješteni u dvije prostorije”, opisao je svjedok, dodavši da je naknadno saznao da su ti civili autobusima odvezeni i ubijeni.
Svjedok S-13 je rekao da je tokom rada za vojsku po naredbi zakopao tijela oko 200 osoba i da je sve informacije koje je imao dao 2000. godine istražnim organima, te da je 99 posto tih tijela identificirano i sahranjeno od strane članova porodica.
Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Rade Zekanović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.
Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.
Tokom suđenja pročitan je iskaz preminulog svjedoka Ivice Šolaje u kojem je navedeno da je prvo dobio otkaz, a kasnije, nakon izražene želje da bude dio srpske vojske, zajedno s drugim mještanima primljen je u novi vod u kojem su bili i drugi Hrvati.
Čitajući iskaz, tužilac Izet Odobašić je naveo da je Šolaja bio upoznat sa zarobljavanjem civila u Miskoj Glavi, ali da nikada nije bio prisutan.
“Kad sam čuo šta im se dogodilo, dobro je pa nisam bio prisutan. Čuo sam da su ljudi tučeni i da su ubijeni na Kipama”, pročitao je Odobašić iskaz Šolaje.
Suđenje će se nastaviti 18. oktobra, kada je planirano saslušanje tri svjedoka.
