Purić i ostali: Zarobljeni vojnici HVO-a u garaži i mrtva tijela kod potoka
Svjedok Tužilaštva BiH Suad Sivro kazao je tužitelju Ivanu Matešiću kako nije učestvovao u akciji u decembru 1993. godine i da ništa, osim da je njegov brat poginuo, o toj akciji nije čuo.
Tužilac je pročitao raniji iskaz svjedoka u kojem stoji kako je čuo da je u akciji bilo zarobljavanja vojnika HVO-a, da ne zna koliko je tačno vojnika zarobljeno, ali da su neki od njih ubijeni blizu “Rokijeve kuće”.
Svjedok je rekao kako on nije dao tu izjavu, a na zahtjev Tužilaštva BiH konstatovao je da su svi potpisi na iskazu njegovi.
Tužilac Matešić je pročitao dio iskaza u kojem je Sivro ranije kazao kako su neki ljudi dovedeni u garažu te da je on otišao do te garaže da vidi. Svjedok je u iskazu naveo kako je prepoznao dvojicu zarobljenih.
Sivro je u sudnici izjavio da je to tačno, da se “pogledao” sa zarobljenima kada ih je vidio. Istakao je kako ne zna ko ih je doveo tu. Na kasniji upit Odbrane svjedok je rekao da je čuo da su dva zarobljenika danas živa te da ih je čuvao neki policajac.
Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović optuženi su za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Svjedok Tužilaštva BiH Džemal Smajić je kratko ispričao kako je za akciju u decembru 1993. godine čuo ujutru kada se čula i pucnjava.
“Angažovali su nas da izvlačimo ranjene kod potoka. Iz daljine sam vidio mrtva tijela”, kazao je Smajić.
Svjedok Tužilaštva BiH Hazim Patković ispričao je kako su ga vojni policajci odveli na liniju jer je izbjegavao vojnu obavezu.
“Bio je tu Roki, Almir Sarajlić. Znao sam ga odranije, bio je problematičan. Doveden sam u Počulicu u zatvor i onda na liniju u Sivrino Selo. Položaj nam je bio kod poštareve kuće. Kada se akcija završila, išli smo na potok da utvrdimo liniju. Vidio sam mrtve u potoku. Među njima sam prepoznao Antu, zvanog Antica, i Čalića, on je bio poštar”, rekao je Patković.
Na upit da li je Sarajlić bio sam kada je došao po njega, Smajić je odgovorio da je s njim bilo još ljudi i da je “Vojna policija radila svoj posao”. Upitan od Odbrane Sarajlića, svjedok je kazao kako ne zna kako su tijela koja je vidio dospjela tamo gdje ih je uočio.
Posljednji svjedok na današnjem ročištu bio je Redžo Glavaš, pomoćnik komandanta 27. brigade, koji je ispričao kako je akcija u decembru 1993. godine bila združena akcija u kojoj je učestvovalo više jedinica, te da je učestvovala i jedinica iz 27. brigade.
“Čuo sam da je bila čista akcija, ali da je bilo kolaterala. Tek sam u Tužilaštvu čuo da je bilo zarobljenih”, rekao je Glavaš i dodao da je jedna od civilnih žrtava u toj akciji na sebi imala maskirni prsluk.
Suđenje se nastavlja 8. oktobra.
