Odbijene apelacije osuđenih za zločine u Vitezu
Minet Akeljić i drugi u sudnici Suda BiH. Foto: Sud BiH
Akeljić, Haskić, Bilal i Patković su 2019. godine u pojedinačnim slučajevima podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH.
Prvostepenom presudom iz oktobra 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici, dok je Đelilović oslobođen optužbi.
Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim tačkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika.
Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.
U odlukama o apelaciji osuđenih, Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda njihovih prava na pravično suđenje.
U svojoj odluci Ustavni sud je zaključio da nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak protiv Akeljića nije bio pravičan, da nije, kako se navodilo u apelaciji, pogrešno i proizvoljno primijenjeno relevantno materijalno pravo, kao i da nije povrijeđeno procesno pravo zbog načina na koji su redovni sudovi cijenili provedene dokaze i usvojili dokaznu građu. To što su apelant Akeljić i saoptuženi S.B. u početnoj fazi postupka imali istog branioca po službenoj dužnosti nije dovelo u pitanje njegovo pravo na odbranu, smatra Sud.
Ustavni sud je u odluci o Haskićevoj apelaciji naveo da nije došlo do povrede prava na pravičnu odbranu kada je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, kada se ocjena dokaza ne čini proizvoljnom, već je Sud dao obrazloženje zašto određenim dokazima poklanja vjeru.
“Osim nezadovoljstva apelanta donijetim odlukama, ništa u predmetu ne upućuje na nepoštivanje garancija sadržanih u Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji”, navodi se u odluci o odbijanju Haskićeve apelacije, kao i da mu nije povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek, jer je koristio pravo na žalbu protiv prvostepene presude.
Do povrede prava na pravično suđenje, prema odluci Ustavnog suda, nije došlo ni u slučaju Bilala, iz razloga što su vijeća Suda BiH za svoje odluke dala detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz ocjenu njihove prihvatljivosti i zakonitosti, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je Bilal počinio krivično djelo za koje je osuđen.
Ustavni sud je zaključio kako su Apelaciono i Prvostepeno vijeće Suda BiH za svoje odluke o Patkoviću dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je on počinio krivično djelo za koje je u konačnici osuđen, pri čemu nema ničega što bi ukazivalo da je narušen princip jednakosti i ravnopravnosti stranaka.
“S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa ‘in dubio pro reo’ [‘u dvojbi u korist optuženika’ – načelo prema kojem u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog], uz jasne i argumentirane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku”, navodi se u odluci Ustavnog suda.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
