Vijest

Mehanizam odbio zahtjev Milana Lukića za preispitivanje doživotne kazne zatvora

16. Decembra 2020.09:50
Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) odbio je zahtjev Milana Lukića, kojeg je Haški tribunal osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog u Višegradu, za preispitivanje ove presude, kao i zahtjev za pravnu pomoć na trošak Mehanizma za reviziju presude na osnovu navodnih novih činjenica.

This post is also available in: English (English)


Milan Lukić. Foto: EPA/ED OUDENAARDEN

Lukić je u septembru ove godine tražio od Žalbenog vijeća da preispita utvrđene činjenice o broju žrtava u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Njega je Haški tribunal 2012. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora nakon što je, kao komandant paravojne jedinice “Beli orlovi”, proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene u Višegradu, koji su uključivali masakre na Bikavcu i u Pionirskoj ulici.

U prvostepenoj presudi Lukiću izrečenoj 2009. godine Vijeće ga je proglasilo krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata, i osudilo na doživotnu kaznu zatvora.

Dio presude za istrebljenje baziran je i na Lukićevom učešću u ubistvima osoba počinjenim 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, zaključilo je Prvostepeno vijeće.

Drugostepenom presudom je prihvaćen samo jedan žalbeni navod, nakon što je Apelaciono vijeće utvrdilo da su u Pionirskoj ulici ubijene 53 a ne 59 žrtava, kako je navedeno u prvostepenoj presudi.

“Prvostepeno vijeće nije pogriješilo da incidenti u Pionirskoj i Bikavcu ispunjavaju uvjete masovnosti za djelo istrebljenja. Činjenica da je Apelaciono vijeće smanjilo broj žrtava ne utječe na taj zaključak”, kazao je Mehmet Guney, predsjedavajući Apelacionog vijeća.

U svom nedavnom zahtjevu Lukić je tražio preispitivanje presude na osnovu novih dokaza za koje je tvrdio da mogu rezultovati njegovim oslobađanjem od optužbe za istrebljenja zbog zločina u Pionirskoj ulici i donijeti mu blažu kaznu.

Lukić je naveo da je Sud Bosne i Hercegovine u oktobru 2019. godine proglasio Radomira Šušnjara, saučesnika u Lukićevim zločinima, krivim za ubistva 26 žrtava u Pionirskoj ulici, što je, kako je naveo Lukić, manje od 53, koliko je utvrdio Haški tribunal.

Smanjenje broja žrtava moglo je uticati na odluku Žalbenog vijeća i zaključak da “masivnost” potrebna za zločin istrebljenja nije dostignuta, naveo je Lukić i dodao da mu ova činjenica nije bila poznata prije donošenja presude protiv njega.

On je u zahtjevu tražio dodjeljivanje pravnog zastupnika na trošak Mehanizma kako bi tražio sudske dokumente od Suda BiH za pronalazak materijala kojim će podržati svoju tezu o novim činjenicama. U ovom dijelu zahtjeva Lukić je naveo kako bi mu pravni zastupnik pomogao da dođe do odluka domaćih vlasti na osnovu kojih je podignuta optužnica za samo 26 žrtava koja može biti zasnovana na dokazima koji ukazuju da je “ostatak navodnih žrtava još uvijek živ”.

Vijeće je u svojoj odluci navelo da nije ubijeđeno Lukićevim podnescima da optužnica u slučaju pred Sudom BiH sadrži novu činjenicu te kako optužnica tek sadrži navode o činjenicama na osnovu kojih je optuženi [Šušnjar] osuđen, što nema dokaznu vrijednost za preispitivanje presude.

Sud BiH je prvostepenom presudom osudio Radomira Šušnjara zvanog Lalco na 20 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubistva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici, kada je pet osoba uspjelo preživjeti.

Šušnjar je proglašen krivim da je 14. juna 1992. godine ili približno tog dana u Pionirskoj ulici u Višegradu, zajedno s Milanom i Sredojem Lukićem – koji su bili naoružani automatskim puškama, a Šušanjar nožem – učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića.

U odluci Mehanizma navodi se da je ocjena Suda BiH na osnovu svjedočenja žrtava bila da je broj ubijenih civila znatno veći, ali da Tužilaštvo nije navelo njihova imena u optužnici ili njihov ukupni broj, osim za 26 civila. Ništa u presudi Šušnjaru ne sadrži novu informaciju za dokazni postupak u svrhu preispitivanja presude i kako takvo preispitivanje “izuzetno teških” zločina i smanjenja broja ubijenih žrtava ne utiče na doživotnu kaznu.

“Žalbeno vijeće smatra da, čak i da je odobreno preispitivanje i Lukić dokazao smanjeni broj žrtava u zločinu u Pionirskoj ulici, jedini praktičan rezultat bila bi ispavka činjeničnog opisa slučaja. Ono ne bi, u odnosu na težinu zločina, rezultovalo ni u kakvom smanjenju njegove kazne”, navedeno je u odluci.

Odbijajući pravnog zastupnika na trošak Mehanizma, Vijeće je navelo da nema obaveza prema osuđeniku kada je predmet završen i kako bi Lukić sam trebao finansirati novu istragu.

Od februara 2014. godine, Lukić doživotnu kaznu izdržava u Estoniji.

Tužilaštvo BiH je u decembru prošle godine protiv Lukića podiglo optužnicu koja ga tereti za zločine nad putnicima otetim u februaru 1993. na stanici Štrpci (općina Rudo). Tada je saopćeno da su nakon ispitivanja Lukića, u svojstvu osumnjičenog koji se nalazi na izdržavanju kazne izrečene u Sudu u Haagu, ispunjeni posljednji procesni uvjeti za podizanje optužnice.

* Ovaj članak je izmijenjen kako bi precizirao da su u postupku u BiH navedena imena žrtava u Pionirskoj ulici.

Semir Mujkić


This post is also available in: English (English)